Bogato iskustvo ne dopušta krivi korak

“Owner Of The Lonely Heart”, vjerojatno je najpoznatija uspješnica grupe Yes, pogotovo mlađim generacijama. Nastala je 1983. godine i ostala do današnjih dana velikim hitom, svojevremeno je bila i na prvim mjestima ljestvica u Americi. Naravno, isključivo i samo ta pjesma nikako ne reprezentira cjelokupni rad sastava Yes. Grupa je nastala krajem šezdesetih godina u Londonu, u više navrata prekidala je s radom i ponovno se okupljala, često mijenjala članove, te do danas pod raznim imenima i postavama snimala studijske radove.

Zašto je sve ovo bilo potrebno govoriti? Jedan od glazbenika koji je prodefilirao kroz Yes, bio je između ostalih i gitarist Steve Howe. Iako on osobno nije bio angažiran u nastanku gore spomenutog hita, iz jednostavnog razloga zato jer je već onda usporedo vodio svoju samostalnu karijeru i svirao u bendu Asia, kritičari i posebno pravi fanovi Yesa složit će se u konstataciji da je Howe bio jedna od ključnih figura rane faze ovih engleskih rockera.

Desetljeće rada s Yes, preobrazile su Howea iz mladog, inovativnog i vrlo zanimljivog gitarista u jednog od od najcjenjenijih gitarista toga doba i tadašnje londonske rock scene. Howe sve vrijeme, praktički od razilaženja s matičnim sastavom 1980. godine, snima svoje radove, i to vrlo redovito. Očito činjenica da je vrlo blizu šezdesetoj godini života nimalo ne utječe na njegov kreativan opus.

Najnovije studijsko izdanje koje Howe nudi je “Homebrew 3“, svojevrstan treći dio, odnosno nastavak rada započetog i objavljenog još u osamdesetima. I ovim uratkom, kao zapravo i stalno tijekom karijere, Howe daje do znanja da još mnogo toga duguje i može ponuditi svim svojim štovateljima ili jednostavno zaljubljenicima u instrumentalnu glazbu.

Njegova tehnička izvedba, bolje rečeno kvaliteta vladanja gitarom nije nikada bila upitna, no ono što je posebno upečatljivo su ideje i melodije kojima Howe ukrašava svoje pjesme, na način kojeg se ne bi postidjela ni neka najveća gitaristička imena današnjice.

“Homebrew 3” sadrži čak dvadesetjednu skladbu, kratku zgodnu priču. Album je to koji je skroz nenametljiv, album koji očarava lakoćom slušanja, i koji će, siguran sam, natjerati neke u nabavku pojedinih Howeovih starijih radova. Album nije u potpunosti instrumentalan, već se na njemu nalazi nekoliko pjevanih stvari (koje su, recimo i to, barem meni osobno manje zanimljive).

Slušajući “Homebrew 3”, moći ćete primjetiti da gotovo iz svakog njegovog takta pršti iskustvo, zrelost, te glazbeno znanje prikupljeno dugim nizom godina djelovanja. Steve Howe je glazbenik pun ideja i želje za radom, pa tako uopće ne treba sumnjati da će se vrlo skoro na tržištu pojaviti njegovo novo ostvarenje.