Staromodni zvuci u country i western muzici

    973

    Madeleine Peyroux

    The Blue Room

    Datum izdanja: 05.03.2013.

    Izdavač: EmArcy / Universal Music

    Žanr: Blues, Country, Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Take These Chains From My Heart
    2. Bye Bye Love
    3. Changing All Those Changes
    4. Born to Lose
    5. Guilty
    6. Bird On The Wire
    7. I Cant Stop Loving You
    8. Gentle On My Mind
    9. You Dont Know Me
    10. Desperadoes Under the Eaves

    “The Blue Room”, posljednji album Madeleine Peyroux, zamišljen je kao posveta slavnom duetu albuma Raya Charlesa “Modern Sounds in Country and Western Music, Vol. 1&2” iz 1962. godine.

    No “The Blue Room” nije izveden kao jednostavni pravocrtni album obrada. Polovica od deset pjesama tako čine prepjevi pjesama sa spomenutih Rayevih albuma, dok drugu polovicu čine po jedna pjesma Leonarda Cohena, Randya Newmana, Warrena Zevona, manje poznata pjesma Buddya Hollya, te “Gentle On My Mind” koja je bila veliki hit i za Glena Campbella i za Deana Martina.Izbor potonjih se može doimati ‘pomaknutim’, no pjesme su perfektno aranžirane i izvedene tako da se doimaju kao da su sve uzete s istog izvora. Pedal steel gitara, diskretni gudači, te dodiri po Wurlitzer klaviru ili Hammond orguljama bojaju album u plavičasto prigušeno svjetlo staromodnog noćnog bara, u kojem Madeleine nastupa uz obaveznu koktel čašu pri ruci, lagano nas uljuljuškavajući u onaj topli, ugodni osjećaj blage tuge i sjete. Zgoditak je svakako Newmanova “Guilty“, koja bi se neprimjetno uklopila u ostatak albuma da nije karakteristične Randyjeve ironične crte u stihovima. Nije teško zamisliti ni Raya Charlesa kako pjeva tu pjesmu o opijatima, nesretnoj ljubavi i vlastitim slabostima.

    S druge strane, “I Can’t Stop Loving You” je u općoj svijesti na istoj razini familijarnosti kao i “Yesterday” The Beatlesa, no ovdje je uspješno osvježena. Bez zbora i gudača, ogoljena je na barsku verziju koja počinje škrtom električnom gitarom kojoj se polako pridruže minimalni bubnjevi, bas, dodiri po orguljama, pedal steel i vokal, te također predstavlja jedan od vrhunaca albuma.

    Ne čudi što je Madeleine Peyroux napravila posvetu “Modern Sounds…”, jer jazz, country i blues imaju više-manje jednak udjel u sastavu njene glazbene DNK. No, dok su Charlesovi albumi u svoje doba još uvijek bili novotarija i hrabri iskorak velike zvijezde sa svog domaćeg terena na područje crossovera, “The Blue Room” danas predstavlja tek nostalgični naklon boljoj prošlosti. Taj naklon je svejedno majstorski izveden, a pošto nostalgija ide ruku pod ruku s onom toplom tugom i sjetom, ponekad nema ništa ljepše nego zaogrnuti se ovim sporovozećim pjesmama i nježnim tonovima, te pustiti vrijeme da žuri mimo vas.

    Muziku podržava