Jazz za dobro i lijeno jutro

    1912

    Madeleine Peyroux

    Standing on the Rooftop

    Datum izdanja: 14.06.2011.

    Izdavač: EmArcy / Universal Music

    Žanr: Jazz, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Martha, My Dear
    2. The Kind You Can’t Afford
    3. Leaving Home Again
    4. The Things I’ve Seen Today
    5. Fickle Dove
    6. Lay Your Sleeping Head, My Love
    7. Standing On The Rooftop
    8. I Threw It All Away
    9. The Party Oughta Be Comin’ Soon
    10. Superhero
    11. Love In Vain
    12. Don’t Pick A Fight With A Poet
    13. Meet Me In Rio
    14. Ophelia
    15. The Way Of All Things

    Šesti studijski album Madeleine Peyroux ima krivi naziv. Umjesto ‘Stajanja na krovu’ album je mogao ponijeti ime ‘Odmaranje u ligeštulu’, jer takav ugođaj nudi njeno najnovije izdanje.

    Osim ‘krivog’ naziva, malo je toga što na ovoj ploči možemo nazvati krivim: kombinacija Peyrouxinih pjesama, zvuka pratećeg benda i vokala je bezgrešna, a najmanje dobra stvar na ovom izdanju previše je pjesama koje ipak ponešto razvodnjuju priču.Madeleine je obradila The Beatlese (“Martha My Dear”), Dylana (“I Threw It All Away“), Marca Ribota (odnosno njegovu adaptaciju poeme Edgara Allana Poea “Lay Your Sleeping Head My Love“) i Roberta Johnsona (“Love In Vain”, koja je najuspješnije zazvučala), a obradama je pridodala svoje vrlo dobre ili odlične originale, koje je često supotpisivala sa suradnicima.U tom se društvu obreo i Bill Wyman, nekadašnji basist Stonesa, i čovjek s najkomercijalnijom solo karijerom od svih bivših i sadašnjih ‘rolača’. Stari je Bill (ove godine navršava 75!) ‘bil’ na visini zadatka, kao i ostali muzičari koji su sudjelovali u ovom, po svim kriterijima uspješnom projektu. Uz Wymana, zvučna imena uključuju i basisticu Meshell Ndeogeochello te velikog Allena Touissainta.

    Muzička se atmosfera generira prirodno i zvuči nadmoćno, tako da zaokuplja kompletnu slušateljevu pažnju. Glavne odlike ploče su mirnoća jazza, toplina izričaja (spasonosna doza južnjačkog sunca prisutna je u skoro svim skladbama) suptilnost i precizno doziranje i nijansiranje, tako da će te kvalitete pogotovo doći do izražaja u jesensko-zimskim danima. Madeleinini vokali blistaju, posebno u “Love In Vain“. Delikatne, razigrane kombinacije instrumenata unose dodatnu draž, svira se ‘taman koliko treba’, a Peyroux, pogađate, pjeva taman koliko treba.

    Muziku podržava

    Glavni je problem što se u 59 minuta ipak previše ponavljaju slični ugođaji. Teško je reći da nekoj pjesmi nije mjesto na ovom albumu jer sve su vrijedne objavljivanja, no najslabijom se doima uvodna “Martha My Dear“, koja kao da je došla po naredbi iz Madeleinine diskografske kuće nek’ izvoli snimiti neku pop stvar za singl, pa se “Martha” činila najmanje loša. Suprotno “Marthi”, besmrtna “Love In Vain” zvuči kao da je pisana za Madeleine, a ne za Jaggera.

    S ovim albumom Madeleine Peyroux može računati na povećanje broja svojih fanova, te na povećanje novinskih tekstova o njoj. Bilo bi lijepo da Peyroux promovirajući ovaj jazz dragulj dođe negdje blizu Hrvatske.

    0 Shares
    Muziku podržava