Soundtrack zime

Nekima najljepše, a ipak mnogima najgore godišnje doba. Period u kojem su dani kraći, a noći duge i hladne, kad ništa nije kako treba, a opet, zima je razdoblje u kojem se sve nekako smiruje i uspavljuje. Upravo to sneno i ponegdje bijelo godišnje doba uglazbila je i opjevala najpoznatija irska pjevačica i jedna od cjenjenijih glazbenih umjetnica na svijetu, Enya.

Specifičnog i jedinstvenog glazbenog izričaja, Enya je žanr za sebe. Poznat i prepoznatljiv. Mješavina sintetičkog popa s velikim utjecajem tradicionalne keltske glazbe, harmonično upakirana u solidan i pjevni pop. Odmak od klasičnog popa ponajprije postoji u vokalnim i jezičnim izvedbama.

Enya, osim na engleskom, svoje pjesme zna interpretirati i na latinskom, galskom pa čak i Tolkienovom vilenjačkom. Sama se produkcija također razlikuje od konvencionalne, kao i instrumenti kojima se Enya služi, te njena beskrajna dupliranja vokala. Svi su ti elementi poslužili u stvaranju jednog specifičnog glazbenog izričaja i jednog zaista dojmljivog glazbenog statusa.

Enya, pravog imena Eithne Patricia Ni Bhraonain, potječe iz glazbene obitelji, kao šesto od ukupno devetero djece. Njezin je otac također plovio glazbenim vodama, ali nije bio toliko uspješan te je kao i svaki pravi Irac otvorio pub koji i danas vodi u Dublinu. Enya se glazbom počela baviti 1980. godine, ali je tek 1988. godine probila granice Irske s albumom “Watermark”.

Producent Nick Ryan i njegova supruga Roma Ryan, koja je glavni tekstopisac većine Enyinih pjesama, jednako su zaslužni za ovaj izvanredan uspjeh koji ne jenjava već godinama.

Enya je, uz U2, glavni irski izvođač, vlasnica četiri Grammya te jedna od najuspješnijih i najbogatijih glazbenica uopće. Sve je stekla isključivo upornim radom na vlastitom specifičnom izričaju. Zanimljivo je da Enya nije nikada održala niti jedan koncert. Pa tko onda tvrdi da prodaja CD-a opada. Kada je Enya u pitanju, to zasigurno nije slučaj.

“And Winter Came…” sedmi je album i konačno objedinjenje svih božićnih pjesama koje su se pojavljivale na raznim EP-evima. Sam zvuk, osim božićnog i zimskog ugođaja, apsolutno ni po čemu ne odmiče od svih dosadašnjih (a vjerojatno i budućih) Enyinih pjesama. U svakoj nas zasipa malim lavinama vokalne harmonije, zvukom tradicionalnih instrumenata pomiješanih sa synthom.

Nakon uvodne, naslovne “And Winter Comes…” slijedi božićna “Journey Of The Angels“, a u istom ritmu, samo s dodatkom zvončića, zvuči i “White Is In The Winter Night“.

Ostatak albuma uglavnom je ujednačen, na momente i uspavljujući, pogotovo u pjesmi “Last Time By Moonlight“. Malo živosti donose singlovi “Trains And Winter Rains” i “My! My! Time Flies!” u kojoj se čak pojavljuje i električna gitara. Album zatvara “Oíche Chiúin“, što na galskom znači ‘tiha noć’.

Enya je uvijek bila dosljedna u praćenju vlastite vizije pa je tako i na ovom tematskom albumu koji glazbeno, pak, ni po čemu ne odudara od prethodnih.

Sjajan je to album za ljubitelje zime i nježnije glazbe, a svi oni koji ne vole Enyu neće je zavoljeti niti nakon ovog albuma jer nije snimila ništa novo i drukčije da bi ih eventualno pridobila.