Solidno predstavljanje rockerskom svijetu

Pri samom spomenu na Norvešku, barem vezano na muzičko-metalnu tematiku, odmah se nameće pojam black metal, koji je u toj skandinavskoj zemlji još uvijek poprilično snažan. No, ima u njoj i rock bendova s modernijim soundom. Jedan od njih je i Stonegard, za kojeg do sada, moram to priznati, nisam imao priliku čuti.

Nije da mi je jako žao zbog toga, ali kad sam već dobio priliku da čujem njihov debitantski CD “Arrows“, iskoristih je. Pa sam tako utvrdio da je ovaj materijal nešto kao da u muzičku mješalicu ubacite moderni rock, metal, nu metal i punk, a malo čak i grunge, pa čekate što će ispasti.

I dočekaste jedno solidno heavy rock djelce, s finim tehničkim karakteristikama instrumentalnih izvedbi, pogotovo gitarističkih, sasvim pristojnim pjevanjem, ali i nešto manjim obimom melodičnosti od očekivane.

Iznenađenje je i produkcija, i to ne zbog svoje kvalitete, već zbog imena koji ju je radilo: Daniel Bergstrand, najpoznatiji po produciranju In Flamesa i Meshuggaha. Zahvaljujući njemu, ovaj je materijal malo i ‘posweden”‘ što je svakako dobro došlo.

Pjesma “Arrows” nekako je najodmjerenija i ritmički najujednačenija, a bila bi i utjecajnija da nisu maločice prejaki bubnjevi. Grunge utjecaja sadrži “Resistance“, jedna od najbržih je “Triggerfinger“, a jedini pravi punk rock naslov je “Barricades“.

Ima među deset još nekoliko zanimljivih pjesama i odabrati bilo koju od njih ne bi bilo pogrešno, jer su sve, ajmo ih takvim okarakterizirati, malo više nego prosječne. Dakle, slušljive, ali ne za predublje urezivanje u moždane vijuge.

Očito je da je ovakva vrsta muzike postala zanimljiva, i to ne samo u Norveškoj, već i u susjednim skandinavskim zemljama, pa je tako u zadnjim godinama do izražaja došlo nekoliko bendova sa sličnom tematikom. Kao npr. Turbonegro, Psychopunch, The (International) Noise Conspiracy, PRIMEsth i još neki.

Stoga se očekuje da će i Stonegard naći svoje obožavatelje. Jedino je upitno u kojoj količini.