Škola The Prodigya za novi milenij

Pendulum su originalno Australci iz Pertha koji su se u potrazi za svojim djelićem slave preselili u London gdje harače svojom mješavinom drum & bassa, elektronike, punka i tko zna čega sve ne.

Već po prvim taktovima novog albuma “In Silico” uočavaju se jasni uzori benda, a to je u prvom redu The Prodigy. I dok engleski magovi elektronike već 15 godina nisu izdali ništa zanimljivo, nego žive na staroj slavi, Pendulum je otkriće zbog svojeg svježeg pristupa i zvuka.

“In Silico” je bend više približio rockerskoj sceni u odnosu na prvijenac “Hold Your Colour”, a najbliži bi bio post-punk sceni s brdom elektronskih dodataka koje podebljavaju ritam pjesama, nešto poput muzike Bloc Partya (posebno posljednjeg albuma gdje gotovo i nema gitara) koja je prošla kroz Mobyeve ruke (samo ako je on jako inspiriran) uz neizostavnu buku i groove već spomenutog The Prodigya.

Takva šarolikost tonova ukomponirana je u deset skladbi na albumu dugačkom gotovo sat vremena u kojem gotovo da i nema nešto mirnijeg momenta zbog čega plesni izričaj dolazi u prvi plan.

Za razliku od mlađahnih britanskih kolega koji preferiraju novonastali nu-rave, Pendulum je ipak nešto širokogrudniji, spremniji na veću eksploziju, makar to ponekad i nije u potpunosti uspješno.

Neke pjesme su već dobro poznate, budući da su izdane kao singlovi, “Granite“, “Propane Nightmares” i “The Other Side“, te su upravo i one nekako najupečatljivije zbog svojih nabrijanih ritmova, ekstatične atmosfere i brutalne plesnosti, ali ipak bih izdvojio, možda ponajviše zbog mariachi uvoda, pjesmu “Propane Nightmares” kao najbolju.

Kao što sam i ranije rekao, cijeli album je vrlo žestok, a tek se u posljednjoj “The Tempest” smiri do ranga power balade.

Jedno vrijeme je izgledalo da plesna glazba lagano odumire, da nema svježe krvi koja bi ju ponijela prema naprijed, ali zadnjih godina mnogo toga se promijenilo.

LCD Soundsystem je pomiješao punk i dance te se time proslavio, Britanci, dugogodišnji zaljubljenici u elektroniku, napravili su nekoliko koraka naprijed u različitim smjerovima, a sada možemo reći da i Australci imaju zavidnu scenu, posebno u bendovima poput Pendulum, Cut Copy i The Presets koji su izdali vrlo zanimljive albume u 2008.

Stoga se nadam da se više nećemo trebati ‘brusiti’ na pomalo zastarjele elektroničare kao što je bilo prošlo ljeto s The Prodigyem i Stereo MC’s, već da će mlade snage dobiti bolje i elitnije termine na ljetnim festivalima, posebno iz tog razloga što dosad još uopće nisu razočarali (tu ipak najviše mislim na genijalni nastup grupe !!! od prije godinu i pol).

Pendulum u svakom slučaju ima svoju šansu, “In Silico” je moćan i uzbudljiv, u prvom redu i jako plesan, pa bi ih svakako bilo lijepo uživo vidjeti jednom zgodom jer je njihov žanrovski miks interesantan, smion i vrlo moderan, bez obzira što mnogo duguju elektro-rock školi i The Prodigyu.