Širi paniku: Najezda dosadnih kopija!

    866

    Red

    Release the Panic

    Datum izdanja: 04.02.2013.

    Izdavač: Sony Music

    Žanr: Alternative, Hard Rock, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Release the Panic
    2. Perfect Life
    3. Die For You
    4. Damage
    5. Same Disease
    6. Hold Me Now
    7. If We Only
    8. So Far Away
    9. Glass House
    10. The Moment We Come Alive

    Ne prestaje moja fascinacija s ukusima američkog tinejdžera. Ali, u odnosu na fascinaciju radi broja identičnih bendova koje je njihova potražnja proizvela, to je totalna kamilica.

    Ako mladi potrošači žele slušati moderni melodični metal s primjesom
    post-grunge atmosfere i groove hard rock produkcije, onda će im to
    američka muzička industrija i ponuditi. I to obilato. Megaobilato!

    Ne samo da je Red još jedan u nizu bendova koji se mogu smjestiti u tu bezopasnu skupinu popastičnih bendova koji ne bi trebali nikome stajati na žulju, nego nekako i jedan obični Red uspijeva dobivati bombastične najave “Best new radio rock artist“, kao da su novi spasitelji rocka. E pa, ne može više, jebemu!

    Četvrti album i 35 najplićih i najobičnijih rock-metal minuta. Trominutni groove pjesmuljci savršene produkcije, savršene konstrukcije i savršene proračunate strukture. Je li pop metal ili mid-tempo melodični komercijalni hard rock? Zbilja nebitno, jer uz brutalan studio i skupe instrumente (i, naravno, sveprisutnog Howarda Bensona u producentskoj stolici) ovakav album tri četvrtine Hrvata slože mamurni i preko one stvari za tjedan dana!

    Muziku podržava

    Kad čujete “I am immune to you, you are immune to me, we are both sick souls with the same disease, it’s infecting me, it’s infecting you” na “Disease“, jasno vam je koliko je ovaj ‘kršćanski rock’ bend otišao ‘duboko’ u muzičku kompleksnost. Riffići za poskakivanje, pa smirivanje za tipičnu kiticu i onda grandiozni refren obilježavaju skoro sve stvari ovdje – “Release the Panic” i “Perfect Life” na početku dovoljan su pokazatelj toga.

    Malo Papa Roach emotivnosti, malo hitoidnosti Nickelbacka, a kada se poigraju sa zanimljivim gitarama (skvičanje na “Damage” i brutalni riff na “If We Only“) onda se najčešće sjetim solo albuma Briana “Heada” Welcha. Osim takvih, naravno – laganičice i balade. “Hold Me Now” i dinamično komercijalno patnička “So Far Away“. Kada su se na “Glass House” pojavile orkestracije vrag je zbilja odnio svu šalu. U lošem smislu, naravno.

    Možda mi je ovaj bend ni kriv ni dužan naletio na volej, ali jednostavno se ne mogu načuditi veličini tog tržišta, ako može proizvesti, progutati, konzumirati i ‘popušiti’ ovoliko ovakvih bendova. Pa zbilja je dosta više…

    Muziku podržava