Čuvajte ovog anđela

    1864

    Scorpions

    MTV Unplugged In Athens

    dvd Live

    Datum izdanja: 29.11.2013.

    Izdavač: Sony Music

    Žanr: Acoustic, Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Sting In The Tail
    2. Can’t Live Without You
    3. Pictured Life
    4. Speedy’s Coming
    5. Born To Touch Your Feelings
    6. The Best Is Yet To Come
    7. Dancing With The Moonlight
    8. In Trance (with Cäthe)
    9. When You Came Into My Life
    10. Delicate Dance (Matthias solo)
    11. Love Is The Answer (Rudolf solo)
    12. Follow Your Heart (Klaus solo)
    13. Send Me An Angel
    14. Where The River Flows
    15. Passion Rules The Game
    16. Rock You Like A Hurricane (with Johannes Strate)
    17. Hit Between The Eyes
    18. Drum-Athenica (PiTTi vs. James)
    19. Rock N’ Roll Band
    20. Blackout
    21. Still Loving You
    22. Big City Nights
    23. Wind Of Change (with Morten Harket)
    24. No One Like You
    25. When The Smoke Is Going Down

    Prije nešto više od četiri godine, početkom 2010., Scorpions su objavili kako će održati podužu posljednju turneju i negdje 2012. zauvijek prestati s djelovanjem.

    Pa su se brzo predomislili i najavili da će tu i tamo ipak zasvirati, pa na “Comeblack” izdanju snimili svoje ‘stare’ pjesme, pa nastavili svirati, pa se Farewell World turneji ne nazire kraj. Tako nekako najkraće moguće. Najbolji njemački, te jedan od najboljih i najuspješnijih svjetskih rock bendova svih vremena, s više od 100 milijuna prodanih nosača zvuka, odlučio je, godinama usprkos, produžiti svoju misiju. Na radost svog, nemalog broja fanova diljem svijeta, od 38 najavljenih, obišli su ‘tek’ 23 države. A kada sve prokrstare, podebljat će cifre od preko 5000, u karijeri odsviranih koncerata u više od 80 država kugle zemaljske. Ako bude prema sadašnjim najavama.

    Jedna od država koju su (opet) posjetili je Grčka, odnosno njezin glavni grad Athenu, na kojeg je pao ‘pick’ da bude domaćin spektakularnog koncerta iz MTV Unplugged serije. Spektakularnog iz više, kasnije analiziranih razloga, a ponajviše iz onog što je sviran dva dana, 11. i 12. rujna 2013., u prekrasnom ambijentu Lycabettus Theatrea, podno stijenja, 300 metara iznad Athene. Teatar je dizajnirao grčki arhitekt Takis Zenetos 1965. godine (iste one u kojoj je postavljen kamen temeljac Scorpionsa), nalazi se na planini Lycabettus i pruža impresivan pogled na grčku metropolu. Uza sve to, ovo je bio prvi na otvorenom, a nećemo li robovati imenima i kultu, možda i najbolji MTV Unplugged ikada. Koncert na kojem se hitovi benda sviraju i slušaju na drugačiji način, dio njih i u skraćenim verzijama, ispao je i više nego pun pogodak.Scorpions je u povijesti imao akustičnih koncerata, neki od njih snimljeni u Lisabonu i prenešeni na album “Acoustica” (2001.). Godinu ranije je s Berlin Philharmonic Orchestrom na Hannover EXPO 2000 odsviran koncert koji je završio na “Moment Of Glory”, no ovo je definitivno najbolje što je ponudio u tom fahu. Puno više prisnosti, puno više emotivnosti i totalne glazbene suverenosti i kohezivnosti. Uz to, osjeća se ugodna, opuštajuća, intimna atmosfera, publika je često bila neobuzdano raspjevana, a neki su parovi čak i zaplesali uz balade. Kao u starim dobrim osamdesetima. A bilo je tu puno onih koji su tada ili bili mali ili se tek rađali ili ih uopće nije bilo. Zna se odavno da su Scorpionsi najveći majstori balada u glazbenom svijetu, pa su, automatizmom, to pjesme jakog akustičnog potencijala, a pojačanim orkestralnim aranžmanima dobile su na emotivnoj uvjerljivosti, ali i očuvale integritet originala. Samim tim jer su inteligentnih, realističnih tekstova, nisu imbecilne u stilu da se ‘ljuljaju kreveti zbog hopa cupa cijelu noć’, još manje patetične ‘uplakuše’, već divne, duboke, dirljive balade s dušom i srcem. Za što, u ovom slučaju, pohvale idu švedskim glazbenicima Mikaelu Nordu Anderssonu i Martinu Hansenu, koji su i radili aranžmane i svirali koncert.

    Tijekom dva sata trajanja, koncert odiše brojnim intimnim trenucima, kao i zaraznim jurišima adrenalina kroz izraženu melodičnost, zaigranost, uzbuđenje i ganutljivost, koje kao da su blagoslovili i sami grčki bogovi. Akustični koncerti za glazbenike u kasnim šezdesetima veliki je izazov, prije svega za pjevače, no Klaus Meine još uvijek nema takvih problema i ne mora brinuti o svom glasu. Još tamo od početka ’80-ih, kada je, očito, jako dobro ‘zakrpan’, suveren je vladar pjesama Scorpionsa.

    Muziku podržava

    Svirka je izvrsna, harmonična, sočna, s punim, bogatim soundom i totalnom instrumentalnom harmonijom, zvukovnom raskošnošću, u kojoj su gitare, bas i bubanj, kao osnovni instrumenti, popraćeni (i zvukovno višestruko oplemenjeni) mandolinom, klavirom, perkusijama, usnom i ‘običnom’ harmonikom, a posebnost su fenomenalni gudački segmenti okteta “String From Heaven”. Tako je uz rockerski, koncert poprimio i značajna obilježja folka i klasike, a bogatstvu vokalnih izvedbi pridonijeli su i ekspresivni back pjevači.

    Set-lista je kombinacija provjerenih hitova, nekih rijetko uživo sviranih i neobjavljenih, te neobjavljenih, novih pjesama. Njihova strukturalna forma nameće na zaključak da su u dvije trećine one naglašenih emocija, a u zadnjoj ima veći broj onih za dizanje tenzija i spomenute napadaje adrenalina. Plus toga, istaknimo da je prva trećina ‘dopustila’ je dominaciju psihodeličnijoj fazi ’70-ih. Tih nekoliko novih pjesama, iako više ili manje lijepe i privlačne, u najboljim godinama benda ne bi upale niti na B-strane singlova, a jedino memorabilna “Dancing With The Moonlight” i iznenađujuće dobar je Matthiasov prog-sympho-psycho-boogie-folk instrumental “Delicate Dance” ima određeni potencijal. Ta stvar je i najbolji dijelić središnjeg dijela koncerta, u kojem su autori predstavili svoje pjesme, jer se Rudolf u “Love Is The Answer” i Klaus u “Follow Your Heart” komozitorski baš i nisu iskazali. Iako im se u pjevačkom dijelu nema što za zamjeriti.

    Ugodno iznenađenje su pjesme “Speedy’s Coming“, s drugog albuma “Fly To The Rainbow” (1974.), te “Passion Rules The Game” sa “Savage Amusement” (1988.), koju je svim srcem i dušom pjevala publika. Em što ih rijetko ili nikada ne sviraju uživo, em što u originalima zvuče dosta žestoko, a ovdje su i više nego ukusno ‘pripitomljene’.

    In Trance” s Cäthe jedna je od upečatljivijih numera, a najemotivniji trenuci bili su uz najbolju bendovu baladu “Still Loving You“, te možda i dvije najpotcjenjenije laganice. Ponajprije “Born To Touch Your Feelings” s “Taken By Force” (1977.), s diskretnom harmonikom i mandolinom, u kojoj je narativni dio do bola iskreno i ganutljivo izvela grčka glumica Dimitra Kokkori, ne mogavši sakriti suze na kraju, te “Send Me An Angel“, kojoj je zasluženu slavu još davno ‘ukrala’ “Wind Of Change”, (i) ovdje jedna od lošijih numera. Usprkos gostovanju Mortena Harketa iz A-ha.

    Where The River Flows” imao je najjače obrise folka, ultimativni hit “Rock You Like A Hurricane“, s Johannesom Strateom rasplamsao je vatru, zaplesao je uz nju skoro cijeli amfiteatar, a pojačane tenzije održavale su se do kraja, uz “Blackout”, “Big City Nights” i “No One Like You”, koju je Klaus posvetio publici. Preostale emocije iscijeđene su uz još jedan klasik, “When The Smoke Is Going Down” s albuma “Blackout”. Set-listi se teško može nešto ozbiljno prigovoriti, dobro je balansirana, pokrila skoro sva ključna mjesta povijesti Scorpionsa, no bude malo čudno da se nije našlo mjesta za “Holiday” i “Always Somewhere”. Bit će valjda drugi puta.

    Uz koncert, trajanja oko dva sata, DVD ima i dodatni sadržaj, “Making Of”, koji započinje silaskom benda s pozornice nakon koncerta, njihovim dojmovima, pa se nakon toga nešto pitalo i oduševljenu publiku, a ima tu i intervjua, kadrova ranih, te generalnih probi, grada, provjeravanja akustičnosti toaleta i još nečega. U zavidne 42 minute. Isto toliko minuta, koliko je godina prošlo od prvog albuma benda “Lonesome Crow”, nakon kojeg je malo tko mogao predvidjeti u kakvog će se rock giganta pretvoriti Scorpions. Otada je objavljeno još šesnaest albuma, prošle su uspješne sedamdesete, genijalne osamdesete, megasjajan početak ’90-ih, ne baš dojmljive dvijetisućite i sve bolje dvijetisuće i jedanaeste.

    A Scorpionsi su uvijek bili i ostali isti. Veliki, uvijek među najvećima. Gordi spomenik rocka.

    Muziku podržava