Robbiejev okret za 180

Postoji jedna zanimljivost. Kada jedna Metallica i dalje svira svoje gitare, ali u 25 godina svojeg postojanja promijeni pristup pisanju pjesama, dožive najveće kritike i ismijavanje još od vremena kada je prvi put izmišljena glazbena nota. Ali, s druge strane, kada solo glazbenici voze kroz godine svojeg obitavanja na sceni, rade sve i svašta i, vjerojatno zbog nedostatka konkretnih odanih fanova, njihove promjene u stilu ne izazovu takve turbulencije. Zato si je Robbie Williams mogao priuštiti da snimi nešto za sebe i da napravi album koji zbilja nema nikakve veze s prethodnima. Ogromna promjena.

Još prije prošlog albuma “Intensive Care” Robbie je trubio o promjeni identiteta i o početku drugačije karijere u kojoj će se primiti drugačije pop glazbe. Iako je prvo snimio pjesmu “Trippin'” koja je mnogima bila čudna, album ipak nije bio neka velika revolucija.

Ali, albumom “Rudebox” zbilja su iz Robbiejevog života izbrisane one pjesme kakve je radio s Guy Chambersom. Možda su neki bili sigurni da je najavni singl “Rudebox” opet neka njegova zezancija, ali preslušavši cijeli album, vidi se da je Robbie zbilja okrenuo ploču, okrenuo svoju karijeru naglavačke i preselio se u neko drugo desetljeće modernog doba.

Na album je pozvao razne producente i glazbenike (William Orbit, Mark Ronsona), a nekoliko pjesama je napravio i s Pet Shop Boysima. I što je od svega toga nastalo? Teško mi je početi pisati neke konkretne dojmove, ali može se reći da je album pomalo lud. Čisti electro-pop, dosta hip-hopa i klupskih beatova prvo su zvučali zbilja zanimljivo i zabavno, ali tih 16 pjesama ipak je bilo malo previše za shvatiti ih od prve. Za to treba vremena.

Drugi singl “Lovelight” u stilu George Michaela zbilja je simpatična i plesna, a osim nje još je nekoliko pjesama na ovom albumu čistih obrada, što i nije Robbiejeva uobičajena taktika.

“Bongo Bong/Je Ne T’aime Plus” od Manu Chaoa je fora, ali nekako nepotrebna, “Louise” od Human League malo je mirniji trenutak i nekakva paralela sa prošlim albumima, “We’re The Pet Shop Boys” od My Robot Friend je malo mračnija i jako plesna, a “Kiss Me” Stephen Duffyja je totalni ’80 hit uz kojeg vidim kako Robbie pleše i uživa.

Što se tiče ostatka albuma, ima pjevnih i lakših trenutaka kao na “She’s Madonna” (pogodite o kome je), “Keep On” je njegovo sprdanje s repanjem, “Good Doctor” samokritika je u stilu The Streets, a na “The Actor” dotiče se cijele svjetske popularne scene uz dance beatove.

Pjesme “The 80’s” i “The 90’s” jedine su koje se možda mogu nazvati starim Robbijem jer je na njima u rap stilu opisao svoj prolazak kroz ta životna razdoblja i stvari su zbilja odlične, tako da je kraj albuma ponudio još nekoliko objektivnih hitova.

Riječi na albumu su najciničnije do sada, dosta humoristične, samokritične, pa se primio i repanja u stilu ‘dingaling-aling’, ‘ching ching ting-tong’s tong-ting’, ‘root root, toot-toot’ ili ‘looks looking, fruits fruiting, sleuths sleuthing’.

Muzika je jako daleko od dosadašnjeg pop rock s gitarama, sada glavnu riječ vode elektronski bubnjevi, svakojake klavijature i producentski ritmovi za disco clubove. Nekakva njegova verzija Madonninog “Confessions On A Dancefloor“.

On je jednostavno rekao: “Jebe mi se, napravit ću što god hoću”, jer si to zbilja može priuštiti. Veliki je fan electro-funk-pop glazbe ’80-ih, Adidas retro trenirki, pa tvrdi da se u ovom albumu potpuno pronašao i da će nastaviti istraživati samoga sebe, a sljedeći album bit će, kako kaže, povratak acid house zvuku.

I kako na kraju ocijeniti ovaj album? Možda prokleto zabavan i fora, a možda bezobrazan i sebičan odlazak u drugom smjeru. Ja ću i dalje biti veći fan dosadašnjih albuma, jer su malo uravnoteženi i jednostavni, ali ovo je definitivno album za čaganje i za neku bezbrižnost. Nekakav soundtrack njegovog života.

Ima nekoliko super stvari koje je potrebno prepoznati unutar novih Robbiejevih hirova. Ali ipak, postavlja se i jedno zbilja logično pitanje: “Na što će sada ličiti njegovi koncerti?!” Jer ovo više definitivno nisu pjesme za live bend i za veliki stadion, već za neki sexy club spreman na zabavu. Hm, pa ovo čak ni ne zvuči loše.