Režem vene zbog ljubavi njene

Zadranin Robert Vodanović od milja Čopor je vrlo ozbiljan tip koji ima svoju malu nezavisnu izdavačku kuću zvanu Brlog Records. Čovjek izdaje svoje i tuđe albume, trudi se, marljiv je, a jako njeguje i vlastit autorski izraz.

Čoporov album “Mea Culpa: Rebro” nije posveta zagrebačkom Kliničkom bolničkom centru, nego prije, rekao bih, kliničkoj depresiji: Vodanović ponire u takozvane “‘teške’ teme: krv, Bog, glad, ljubav. Za njega ne postoji rad na pola, on je sav u izražavanju osjećaja, unutarnjih stanja i tokova misli, uz odsustvo humora (tko se usudio zezati kad je stvar smrtno ozbiljna?).

Čoporu se mora priznati da je na ovom albumu fokusiran i napaljen da sve svoje (uglavnom tužne i bijesne) emocije podari slušatelju.

Uz pratnju gitare (koja svira vrlo bazično i predvidljivo) i još pokojeg instrumenta Čopor više recitira, a manje pjeva stihove i slušatelj gotovo da može vidjeti žile na njegovom vratu kako se naprežu dok to radi. U izražavanju Čopor želi baš sve naglasiti, tako da slušanje 40 minuta naglašavanja brzo vodi u naglašenu monotoniju.

Osobno nisam ostao zapanjen ovim albumom i vjerujem da hrvatski underground može iznjedriti mnogo interesantnije snimke. Ipak, ljubitelji jako alternativne muzike (s naglaskom na jako) vjerojatno će u Čoporu i ovom albumu naći inspiraciju za svoje glazbeno stvaralaštvo i za nove načine za sastavljanje, rastavljanje i ponovno sastavljanje poezije i glazbe iz nekog izvrnutog kuta.