Crtice iz knjige mrtvih i izgubljenih

    2711

    Olovni ples

    Živog sina tvoga

    Datum izdanja: 01.11.2012.

    Izdavač: Brlog Records

    Žanr: Blues, Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Živog sina tvoga
    2. Nulti dan
    3. Daj mi malo vjere
    4. Svi spavaju
    5. Moja ljubavi
    6. Iz tamnice
    7. Ti divna si
    8. Gasnu
    9. Koljena
    10. Ugašena svijeća
    11. Mora
    12. Jači za svoju smrt
    13. Vidimo se druže
    14. Nije kraj
    15. Zauvijek
    16. Siva

    Parafrazirajući starog sportskog komentatora koji je svoje oduševljenje oblikovao u: “Maravić… (pet minuta stanke)… Maravić… (opet duga stanka)… Maravić… pa gdje je selektor da ga zove?“, tijekom slušanja njihovih izdanja mogli bismo se slično zapitati zašto grupa Olovni ples ne dobiva širi publicitet koji je višestruko zaslužila.

    U otprilike godinu dana dugoselska grupa Olovni ples bilježi tri nova izdanja. Kompilacija petogodišnjeg rada u hrvatskom “undergroundu”, “Sloboda“, izdana je krajem 2011. za Slušaj najglasnije i 2012. za Croatia Records, “Živog sina tvoga” je svjetlo dana ugledao 1. studenog 2012. kao besplatni download, a svega dva mjeseca poslije slijedi izdanje “Sutoni”. Uz to, član grupe Tomislav Zorić izdao je svoj solo projekt pod imenom Nevjerni Tomo, koji također drži visoku kvalitetu izdanja Olovnog plesa, a nedavno su Nevjerni Tomo i Robert Vodanović Čopor snimili zajednički album. U svakom slučaju, ako netko ovo ne želi zvati produkcijom, neka proba upotrijebiti riječ hiperprodukcija.Olovni ples možda je najhrvatskiji bend u ovom trenutku, i to ne zbog krvnih zrnaca, nego zato što se na albumima zrcali jedna od tipičnih, ali relativno slabo opjevanih slika Hrvatske: slika inteligentnije, obrazovanije i zapostavljene Hrvatske koja kipti introvertnim bijesom zbog sumanutih pravila i zakona, populističkih fraza, stalnog nebitnog prepucavanja, te općeg društvenog nazadovanja.

    Članovi grupe Stipe Periša, Tomislav Zorić, Bojan Rađenović i Vjeran Pavlović pripadnici su hrvatske generacije koja će živjeti slabijim standardom od svojih roditelja i uz to plaćati dugove za štete koje nisu izazvali. To je, uz leće ogromne rezignacije zbog gubitka velikog prijatelja, osnovna vizura grupe kroz koju progovaraju njihovi autorski stihovi, kao i uglazbljeni stihovi Matoša i Kaštelana. Moguće je zamisliti da su prije stotinjak godina Matoš i njemu slični tadašnji hrvatski bistrići šizili na svakodnevne situacije kao što se danas ljuti inteligentnija i obrazovanija hrvatska manjina.

    Muziku podržava

    “Živog sina tvoga” daje hrvatskom popularnoglazbenom korpusu nekoliko momenata za vječnost: “Nije kraj”, “Jači za svoju smrt” (stihovi Jure Kaštelana), “Vidimo se druže”, “Gasnu” (briljantna igra na granici suzdržanosti), “Nulti dan” i naslovna pjesma su kompozitorski, pjesnički i izvedbeno dotjerane do savršenstva. Neka se glazbena rješenja nespretno ponavljaju: “Koljena” imaju sličnosti s “Tangom” s albuma “Sloboda”, a “Daj mi malo vjere” ima istaknutu bas-frazu koja se čula na “Drive” grupe R.E.M.

    “Živog sina tvoga” izdanje je posvećeno dobrom duhu južnoslavenske kantautorske scene Ivici Stankoviću, koji je preminuo 2012. Album funkcionira ne samo kao glazbena oproštaljka od prijatelja, nego i kao izražavanje vlastitih osjećaja gubitka, odnosno, izmjena osjećaja gubitka i nemogućnosti pomirenja s istim, pri čemu rockerski svirački pristup doprinosi osjećaju uznemirenosti. Na ovom albumu članovi stvaraju napetost tako da zvuče prigušeno, kao da prisilno moraju progutati bijes.

    Žalovanje i tuga već dugo nisu zvučali ovako veličanstveno. Ako čujete nekog od ‘javnih osoba’ kako trkelja da više nema kvalitetnih autora, taj sigurno nije čuo za Olovni ples.

    Muziku podržava