Pronađena (velika) predstava

Bombastično naslovljena ‘Velika izgubljena predstava’ odigrala se 28. srpnja 1990. u Asbury Parku u New Jerseyu. Jedinstven i uistinu predivan jednosatni nastup – koji uključuje gotovo sve Cashove hitove uživo i dodatno je obogaćen njegovim duhovitim pričama i uvodima u svaku pjesmu – dokazuje kako je tada 58-godišnji ‘Čovjek u crnom’ još uvijek bio, ako već ne diskografski, onda barem koncertno vitalan.

Puno puta dosad rečeno je kako se karijera Johnnya Casha može podijeliti u dva značajna razdoblja: početak i kraj. Na početku su se nalazili radovi za legendarne kuće Sun Records i Columbia Records, rađali su se hitovi poput “I Walk the Line”, “Ring of Fire” te nezaboravni albumi uživo iz zatvora Folsom i San Quentin.

Kraj je pripao American Recordings izdanjima pod producentskom palicom Ricka Rubina, koji je vješto glazbeno ogolio Casha do same njegove srži izvukavši ga iz diskografskog mrtvila i osiguravši mu besmrtni status te poštovanje i onih kojima je Cashov početak bio (i ostao) velika nepoznanica.

Između početka i kraja nalazi se uglavnom nezanimljivo razdoblje glazbenog životarenja, a “The Great Lost Performance” predstavit će Casha upravo u tom vremenu prije nego je Rubin revitalizirao njegovu karijeru prišivši u rječniku pokraj riječi ‘cool’ sliku ‘Čovjeka u crnom’.

Nakon Cashove smrti poplava različitih ‘best of’-kompilacija i reizdanja bila je neizbježna, izdavao se album za albumom, no ono što je doista nedostajalo i što doista zaslužuje biti izdvojeno iz te goleme količine glazbenog spama jest ovaj album. Radi se o albumu uživo s nadahnutim izvedbama tradicionalne country i gospel pjesmarice obitelji Cash, koja se vjerojatno neće svidjeti poklonicima American Recordingsa jer predstavlja ljudsku (čitaj: country) stranu njihove legende.

Niska standardnih hitova – od “Ring of Fire” do “I Walk the Line“, s prekrasno duhovitim najavama i nezaobilaznim podbadanjima na račun velikog prijatelja Krisa Kristoffersona – okupila je postavu koju bi svaki Cashov obožavatelj trebao znati napamet: dovoljno je spomenuti kako su prisutni supruga June Carter i the Carter Family, te W. S. Holland, Cashov bubnjar više od tri desetljeća.

Da ne bude zabune, ‘Velika izgubljena predstava’ nije posve prikladan naslov, velika je samo utoliko što otkriva Cashovu iskrenost i predstavlja ga u neatraktivnom razdoblju karijere, kad su on i njemu slični prestali biti dio country svijeta prepuštajući ga nekim drugim izvođačima.

No pri pogledu na set-listu nije teško zaključiti kako se malo ipak previše igralo na sigurno ne dopuštajući iznenađenja (izuzev “Life’s Railway to Heaven” i “What Is Man“, s pravom rijetko izvođene pjesme).

I premda nije neko ključno izdanje Cashove karijere, svakako je vrijedno preslušavanja, no upitno je kakav bi album ostavio dojam da nije bombastično naslovljen kao što jest.