Početak šezdesetih godina u SAD-u bio je u najmanju ruku kaotičan. Cijelom su zemljom bujali rasni sukobi, a na drugom kraju svijeta mladi su stradavali u prašumama Vijetnama. O tome, ali i brojnim drugim događajima koji su narušavali sliku idealnog društva, kakvim su se Amerikanci oduvijek voljeli prikazivati, mogli bi napisati na stotine redaka, no srećom te muke nas je poštedio “Bob Dylan” koji je na današnji dan prije 55 godina snimio “The Times They Are A-Changin“
U svega 3 minute i 5 strofa, Dylan se suprotstavio ratu u Vijetnamu, kršenju civilnih, ženskih i rasnih prava, a ovo je ujedno i jedna od najpoznatijih protestnih pjesama ikada napisanih. Dylanovi su stihovi već tada prekoračili glazbene granice, a to zasigurno najbolje potvrđuje Nobelova nagrada za književnost čiji je dobitnik. Povodom toga, izabrali smo 10 protestnih pjesama i nevjerojatnih priča koje stoje iza njihovih stihova.
10. Bruce Springsteen – “Born in the U.S.A.”
Na prvo slušanje reklo bi se kako se radi o domoljubnoj pjesmi, međutim istina je sasvim suprotna. Mnogi ‘ponosni’ amerikanci ovaj ‘Bossov’ hit doživjeli su kao svojevrsnu himnu i veličanje SAD-a. Među njima je bio i George Will, konzervativni novinar uključen u predsjedničku kampanju Ronalda Reagana. Naposljetku su iz Reaganovog tima kontaktirali Springsteena u želji za javnom podrškom, ali Bruce ih je odbio jer je pjesma ‘od prvog do zadnjeg slova’ cinična i govori o mnogim Bruceovim prijateljima koji se nisu vratili iz ‘besmislenog’ rata te o poteškoćama onih koji su to uspjeli.
9. Joan Baez – “Joe Hill”
Joe Hill, kao švedski imigrant, najbolje je iskusio koliko je početkom prošlog stoljeća bilo teško biti stranac u SAD-u. Posvetio se aktivizmu za prava radnika, što se nikako nije sviđalo tamošnjem kapitalističkom ustroju. 1914. nakon ubojstva u Salt Lake Cityju, Joe Hill je uhapšen te unatoč nedostatku dokaza osuđen na smrt. Svima je bilo jasno kako se radi o korupciji i želji vlasnika rudnika da ušutkaju Hilla, sa svih krajeva svijeta pristizali su zahtjevi za njegovim oslobađanjem. Hillu je podršku pružio čak i Woodrow Willson, ali guverner William Spry odlučio je i puno prije suđenja… Hill je osuđen na smrt, a prije streljanja okupljenima je rekao : “Ne tugujte već se organizirajte!”
8. Bufallo Springfield – “For What It’s Worth”
Šezdesetih godina Sunset Strip u Hollywoodu bila je prava hippie oaza. Ipak, lokalne vlasti željele su se riješiti ‘neugledne mladeži’ te su počeli zatvarati legendarne rock klubove poput Whisky a Go Go i Pandora’s Box. Više od 1000 mladih okupilo se kako bi spriječili demoliranje Pandore, no policijske snage bile su jače. Među uhapšenima su bile i brojne poznate ličnosti poput Jacka Nicholsona ili Petera Fonde, a umjesto da uklone djecu cvijeća postigli su kontra efekt te je Sunset Strip i navedeni događaj postao tema najvećih glazbenih imena poput Bufallo Springdielda, Franka Zappe, Monkeesa, The Mamas And the Papasa i brojnih drugih.
7. Crosby, Stills, Nash & Young – “Ohio”
4. svibnja 1970. u Ohiu studenti su održavali mirni prosvjed protiv bombardiranja Kambodže od strane SAD-a, koje je nekoliko dana ranije najavio predsjednik Nixon. Kada je vojska pokušala rastjerati studente nastao je kaos koji je rezultirao tragedijom. Umjesto ispucavanja gumenih metaka ili vodenih topova, vojska je po studentima odlučila otvoriti vatru iz M-1 poluautomatskih pušaka. U 13 sekundi pucnjave, ubijeno je 4 studenta, dok ih je još 9 teško ranjeno. Iako je Nixon za vrijeme vlasti cenzurirao ovu pjesmu, danas je ona jedno od najznačajnijih djela Neila Younga.
6. Bob Dylan – “Hurricane”
17. lipnja 1966. u barskoj su pucnjavi poginuli James Oliver, Fred Nauyoks i Hazel Tanis. Wille Marins je pobjegao, a navodni svjedok bio je i kriminalac Alfred Bello koji je u blizini pljačkao tvornicu. Bello je za zločin optužio ‘crnce sa sačmaricom i pištoljem’. Opisu su odgovarali John Artis i boksač Rubin “The Hurricane” Carter. Iako je Bello bio kriminalac, iako ih Marins nije identificirao u stanici, iako im policija nije provjerila ni otiske prstiju, iako oružje koje su posjedovali nije odgovaralo onome kojim je pucano u baru, i Carter i Artis su osuđeni. Zbog pritiska javnosti, prije svega Dylana i Muhammada Alija, Carteru su sudili čak 3 puta. Naposljetku je oslobođen te se posvetio aktivizmu zalagavši se za ukidanje smrtne kazne i pomoći pogrešno osuđenima.
5. David Bowie – “Heroes”
Davidova ‘Berlin faza’ možda nije bila najbolje prihvaćena pa tako ni ova pjesma u tadašnje doba nije prepoznata i nagrađena visokim mjestom na top listama. Jednog popodneva u srpnju 1977. Bowie se zagledao kroz prozor prema Berlinskom zidu. Ispred zida je ugledao producenta Tonyja Viscontyja sa ženom s kojom nije smio biti te je na temelju njihovog pogleda napisao priču o dvoje zaljubljenih razdvojenih berlinskom zidom. ” I can remember standing by the wall, and the guns shot above our heads, and we kissed as though nothing could fall, and the shame was on the other side…”
4. U2 – “Sunday Bloody Sunday”
30.1.1972. u Derryju održavao se miran prosvjed protiv Britanaca. Iako su svi prosvjednici bili nenaoružani, iako su na njemu sudjelovali civili (dobrim dijelom maloljetni) Britanci su otvorili vatru te ustrijelili 26 ljudi. Preminulo ih je 14, od čega šestero maloljetnih. Događaju su svjedočili i brojni novinari koji su rekli kako je vojska gađala ljude koji su bježali, čemu u prilog ide da je petero prosvjednika pogođeno u leđa, dok ih je dvoje pregaženo vojnim vozilima.
3. Johnny Cash – “The Ballad of Ira Hayes”
Ira Hayes radio je kao tesar kada su Japanci napali Pearl Harbor i ‘uvukli’ SAD u rat. Razbješnjeli Hayes prijaviti će se u vojsku te postati legendarni sudionik bitke za Iwo Jimu. Nakon rata progonit će ga slike poginulih suboraca te će se odati alkoholu. U 33. godini života, pronaći će ga kako se ‘napio do smrti’ i zaspao u snijegu. Kada je mnogo godina poslije Nixon pozvao Casha u bijelu kuću i zamolio ga da mu odsvira “Okie From Muskogee”, Cash ga je odbio i nevjerojatno hrabro zasvirao “What is Truth” o mladosti i slobodi, “The Man in Black” o solidarnosti sa zatvorenicima te “The Ballad of Ira Hayes” o ratnom heroju kojeg su stravični prizori rata otjerali u smrt.
2. The Cranberries – “Zombie”
Ni 20 godina nakon ‘Krvave nedjelje’ odnosi između Iraca i i Britanaca nisu se smirili. Krajem veljače 1993. tri pripadnika IRA-e raznijela su benzinsku postaju u blizini Manchestera. Nedugo zatim, 20. ožujka, u Warringtonu je uslijedio novi napad u kojemu su poginuli trogodišnji Johnathan Ball i dvanaestogodišnji Tim Parry. “Another head hangs lowly, child is slowly taken. And the violence caused such silence, who are we mistaking”.
1. Billie Holiday – “Strange Fruit”
2. kolovoza 1930. trojica tamnoputih mladića uhapšeni su i optuženi za ubojstvo bijelca Claudea Deetera i silovanje njegove djevojke Mary Ball. Iako im krivnja nije dokazana, iste noći, poput filmskog prikaza srednjovjekovne opsade dvorca, gradska je rulja preko ljestvi preskakala ogradu zatvora u nastojanju da osumnjičeni trojac izvuku na ulicu i pravdu uzmu u svoje ruke. 5.000 stanovnika, uključujući i žene i djecu, izvukli su Thomasa Shippa, Abrahama Smitha i Jamesa Camerona iz ćelije te su ih na ulici krenuli gaziti i tući. Ipak, smatrali su kako njihova patnja nije dovoljna. Ship i Smith su javno obješeni, dok je šesnaestogodišnjeg Camerona spasila nepoznata žena pomogavši mu da se vrati u zatvor. Kasnije će Mary Ball priznati kako nikada nije silovana. Devet godina kasnije, unatoč opasnosti da o tome pjeva kao crnkinja, unatoč tome što ni jedan vlasnik studija nije ovu pjesmu želio snimiti, unatoč tome što ju ni jedna radio stanica nije željela emitirati, Billie Holiday nitko nije uspio ušutkati… “Blood on the leaves and blood at the root, black bodies swinging in the southern breeze”.
