Prinesena još jedna žrtva

Vader je bend za koji, uz Behemoth, osim onih u svijetu metala, zna svaki treći građanin Poljske, kao i za death metal kao glazbeni pravac.

Ovo je provjereno iz više izvora, i to od strane prijatelja koji sviraju i stvaraju metal, ali i od strane ‘običnih’ ljudi koji ga niti ne slušaju, a kamoli da su u nekom ozbiljnijem doticaju s njim. Ta dva benda poljski su kult, možda i jedan od jačih brendova te srednjeeuropske zemlje.

Piotr Pawel Wiwczarek, vokal/gitara, osnivač je i zaštitni znak Vadera koji postoji od 1983. godine, i on još nije izgubio volju i snagu da ide naprijed. Unatoč činjenici da je kroz bend prošlo dosta članova, među kojima neki više nisu živi, uvijek nađe neke nove, neke druge dobre i kvalitetne glazbenike i snimi studijski album.

Tako je i ovoga puta, pa je u odnosu na zadnji album “Necropolis” (2009.) postava potpuno nova, a u njoj su Spider, gitara, Hal, bas i Paul, bubnjevi, te je s njom snimljen deveti studijski album, jedan boljih u Vaderovoj karijeri. Album ima glavu i rep, dvanaest pjesama je u 36 minuta odlično raspoređeno, pa je dosta tečan i pogodan za slušanje.

Gledajući ga po brzini, podijeljen je ‘pola-pola’, pa tako ima otprilike isti broj pjesama bržih i sporijih ritmova. Čvrste konstrukcije, brutalni vokali, distorzirani riffovi, brze i plitke solaže, razarajući bubnjevi i apokaliptična atmosfera, ponegdje ojačana mračnim klavijaturama (“I Am Who Feasts Upon Your Soul“) klasični je Vader koji se i ovdje može čuti. Prevladava ratna, te tematika bazirana na anti-religioznim i elementima tame i žrtvovanja.

U prvom se redu takav opis odnosi na “Return To The Morbid Reich“, “Only Hell Knows“, “Decapitated Sins” i “Lord of Thorns“, dok je spomenuta ‘lakša’ druga polovica albuma predvođena pjesmama “Come and See My Sacrifice” i “Black Velvet And Skulls Of Steel“.

Uglavnom, ovo je album koji bi se Vaderovim fanovima mogao i trebao dopasti, a dilema bi trebala biti tek u kolikoj mjeri.