Hatebreed i dalje ponosno gledaju u cijev današnjice

    955

    Hatebreed

    The Concrete Confessional

    Datum izdanja: 13.05.2016.

    Izdavač: Nuclear Blast

    Žanr: Hardcore, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A.D.
    2. Looking Down the Barrel of Today
    3. Seven Enemies
    4. In the Walls
    5. From Grace We’ve Fallen
    6. Us Against Us
    7. Something’s Off
    8. Remeber When
    9. Slaughtered in their Dreams
    10. The Apex Within
    11. Walking the Knife
    12. Dissonance
    13. Serve Your Masters

    Već nekih sedam godina Jamey Jasta iza sebe ima provjerenu i nepromijenjenu ekipu, a Hatebreed već treći album za redom radi u istom lineupu.

    Nije onda ni čudno što su “The Concrete Confessional” snimili, najavili i izdali napumpani takvim ogromnim samopouzdanjem!Čini mi se da su čak napravili i ogroman napredak nakon sasvim solidnog “The Divinity of Purpose“, pri tome ni najmanje ne žrtvujući ono za što oduvijek stoje ponosno. Čak štoviše! I dalje pjevaju o socijalnoj nepravdi, o osveti prema izdajnicima i o onom najbitnijem – PMA. Positive Mental Attitude okružuje njihov hardcore svijet koji će sigurno veselo poskakivati na gitare i ritmove koje nose dosta tipične “Us Against Us” i “The Apex Within” (s pomalo iznenađujućim misfitovskim “oooo” zbornim dijelom).

    No, zato je sam uvod albuma predstavio jedne od najjačih trenutaka njihove karijere. Američki san (ili američku zarazu) opjevali su u “A.D.” koja tempom i brutalnošću parira Slayerovom “Repentless”, a “Looking Down the Barrel of Today” spada u onaj grooverskiji tempo. Zato su gitaristi svoje riffove doveli do hatebreedovskog savršenstva! Genijalno su se zalijepili na stihove “Once had a shotgun to my head / they said I wasn’t worth the bullets / Now the world is my trigger and I’m here to fucking pull it!

    Muziku podržava

    In the Walls” i “From Grace We’ve Fallen” krase thrash riffovi, a “Something’s Off” nekakav nesvakidašnji bizarni pokušaj pjevanja. “You served your masters well / Now serve your masters in hell!” završna je poruka koja još jednom njihov metalcore više ‘zametaljuje’ Slayerima nego ‘hardcoreira’.

    Malo se toga promijenilo u svijetu Hatebreeda. I dalje imaju puno toga za reći, a još više toga za kritizirati u društvu. Ovaj puta uspjeli su to odraditi moćnom naslovnicom i kroz 33 minute – jako konkretno i u glavu. Baš zato album je moćan, direktan, pamtljiv i krcat dijelovima koje se teško zaboravlja.

    Mislim da prvi puta nakon “Supremacy” imaju metalcore himne koje će se izdići iz njihovog prosjeka. Iznad preostalog prosjeka ionako su izdignuti davnih dana!

    Muziku podržava