Prequel povijesnom teutonskom trenutku

Ne bismo baš rekli ‘po uzoru’ na bljuvački iskomercijaliziranu, prežutiranu i prostituiranu Big Four turneju, u kojoj su se prije nekoliko godina prvi puta okupila ponajveća imena thrash metala Megadeth, Metallica, Slayer i Anthrax, ali mogli bismo reći da će se nešto slično dogoditi i u slučaju The Teutonic 4 – četiri najveća njemačka thrash metal benda.

Naime, Kreator, Sodom, Destruction i Tankard prvi će put na istom stageu nastupiti na Beastival festivalu, koji se održava od 30. svibnja do 1. lipnja u njemačkom Geiselwindu.Bit će to povijesni dan kada će na isti teren istrčati četiri benda među kojima sigurno ima barem jedan koji bi mogao pomrsiti račune i bez problema upasti u Big Four team, misli li se pod time na thrash metal ‘all around the world’. No da se ne zamaramo takvim analizama, usredotočimo se na specijalno izdanje koje je gornjim povodom u četiri bojene varijante pripremio Nuclear Blast – 10-inčni mini LP.

Na njemu su četiri njemačka velikana odlučila snimiti obrade dvaju kolosalnih bendova, Iron Maidena i Motörheada, i to neke od njihovih najboljih pjesama s vjerojatno ne najboljih, ali svakako najpoznatijih albuma. Tako su Kreator i Tankard preuzeli zadaću snimanja pjesama “The Number of The Beast”, odnosno “Prisoner”, s albuma “The Number of The Beast” (1982.), a Sodom i Destruction pozabavili su se sa “Ace of Spades” i “The Hammer” s Motörheadovog klasika “Ace of Spades” (1980.).

I to svi skupa napravili jako dobro, mora se priznati. Raditi prepjeve pjesama, a još više ovakvih bendova u novom ruhu, de facto u novom žanru, s novim aranžmanima, nezahvalan je zadatak. Općenito, obrađivanje i prepjevavanje tuđih pjesama teška je nakaradnost i bezvezarija, pa ni ovo ovdje ne doživljavam puno drukčije, no ipak, s obzirom da je dosta dobro izvedeno, spomenuti stav mi je malko omekšan. Ne previše.

Logički, sve četiri pjesme ovdje su puno žešće, thrasherski agresivnije i brže, no u sebi su održale jasne note prepoznatljivosti i izvorne unikatnosti. “The Number of The Beast” započinje poprilično autentično u riffičnim i vokalnim izvedbama, a poslije se razgoropadi, poglavito u vriskovima ispunjenim Milletovim vokalima, “Ace of Spades” zadržava brzinu i sirovost, melodičan solo i distorzivne baseve, a i ovdje je naglasak na premoćnim vokalima, ovoga puta Tomovim.

Destruction je u “The Hammer” ubacio prepoznatljivu beskompromisnu agresivnost i riffičnu razularenost, te razbješnjenu raspjevanost, dok je nekako najbliži izvornoj verziji Tankard, koji je “The Prisoner” izveo poprilično vjerodostojno, a očite su razlike u puno snažnijim riffičnim izvedbama, i kako pjesma protječe Gereovi vokali sve su ljući, a solo dionice, više na tragu izvornih nego njihova kopija, naprosto su razorne i – sjajne.

Uglavnom, zanimljiva pločica na gotovo zaboravljenom formatu s nikad zaboravljenih pjesmama nikad zaboravljenih bendova u izvedbi za to, očito, kompetentnih bendova. Apsolutni ‘must have’ za kolekcionare, i to ne samo one thrash izdanja. Barem za one koji su ga uspjeli dohvatiti, jer tiskano ih je jako malo.