Ponovno slijedimo Reapera

    1517

    Children Of Bodom

    Halo Of Blood

    Datum izdanja: 07.06.2013.

    Izdavač: Nuclear Blast / Maldoror

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Waste Of Skin
    2. Halo Of Blood
    3. Scream For Silence
    4. Transference
    5. Bodom Blue Moon
    6. Your Days Are Numbered
    7. Dead Man’s Hand On You
    8. Damaged Beyond Repair
    9. All Twisted
    10. One Bottle And A Knee Deep

    Prošlim dvama albumima Children Of Bodom kao da se polako počeo odricati svoje komercijalnije faze, ako se to tako može nazvati, započete angažmanom s Universal Records još tamo od “Hate Crew Deathroll” (2003.).

    I polako se vraćati svojim počecima ili nekom logičnijem slijedu događanja s odmakom od bar jednog desetljeća. Bilo je tu raznoraznih eksperimentiranja, moderniziranja, elektroniziranja, čega li sve ne, a sve u svrhu da se pridobije što veća baza slušateljstva, prvenstveno rekli bismo na američkom tržištu, a općenito i izvan metalnih granica. I da se, budimo direktni, čim više zaradi.Dojam da se s takvim pristupom nakon tri kvalitetna albuma Children Of Bodom poprilično zeznuo i kompromitirao ugled među metalnim pukom, nakon svih tih godina jači je nego ikada. Jednostavno je. Umjesto da se nakon remek-djela “Follow The Reaper” transformirao u ozbiljan, heavy metal bend za ‘velike momke’, u početnom desetljeću aktualnog milenija nekako je postajao sve neozbiljniji i ‘mlječniji’. Kako je njegova publika rasla, samim time i starjela, odnosno dolazila u neke godine kada se ima neophodno iskustvo i moguće je realnije sagledavati stvari i okolnosti, sve ga je manje ozbiljno shvaćala, a dobar dio nje ga se praktički i odrekao.

    Pa se tako ovaj bend u najvećoj mjeri doživljava kao neka obvezna lektira za ‘metalce početnike’, nešto podobno za ranu tinejdžersku dob, i to je uteg koji, valjda nesvjesno, nosi sve te godine. A to mu nikako nije trebalo. Jest da je od samih početaka bio nekako više orijentiran prema mlađoj publici, ali činjenica da je Childen Of Bodom bend koji na ponajbolji način spaja brutalu i melodiju i da je kao takav imao potencijal da se proširi među metal populacijom – neosporna je. Da ne govorimo o simbiozi nekoliko metalnih subžanrova koji u njegovoj glazbi doista zvuče jako dobro posloženo i više nego harmonično kao kod malo kojeg benda. Nečeg čega napokon, bez suvišnih eksperimentiranja, izgrađeno na melodic death metal temeljima, možemo pronaći na novom izdanju.

    Muziku podržava

    Dakle, kombinaciju brutale, kojom dominiraju surovi i bolno režeći Alexijevi vokali, te jedinstveni, razorni, tehnički gotovo savršeni, univerzalni, katkad staloženi poput mirnog jezera, katkad poput munje brzi Jaskini bubnjevi, te melodije, koje ponajviše pronalazimo u čistim, heavy metalu naklonjenim gitarskim zvukovima. Upravo gitare i njihova raznovrsnost u kombinaciji spomenutih, čistih dijelova s grubljim groove/thrash, pa i ozbiljnijim spuštanjem tonova spram death/blacku tipičnijih atonalija i posirovljenosti, najjača je spona albuma. I definitivni dokaz da je Alexijev gitarski rad poprilično podcijenjen, te da ga se možda previše gleda i (pr)ocjenjuje kao frontmena/pjevača, a premalo kao jako dobrog gitarista, koji s Roopeom čini ponajbolji gitaristički duo na metal sceni.

    Janneove klavijature su, baš kao i cijeli album, poprilično tmurne i hladne, ali iz njih kao da je dijelom nestao onaj sablasniji, hororskiji gen i sada više polažu na skandinavsku pedantnost i ozbiljnost, čak bismo rekli da su nešto manje zastupljene, ali zato poprilično konkretnije, bilo da se radi o solo izvedbama, bilo o čistom podržavanju tmurne atmosfere, u čemu imaju značajnu pomoć pumpajuće/titrajućih, dubokih i tmurnih bas sekcija. Album je izuzetno dinamičan, agresivan, s glasnim soundom i finom niveliranom produkcijom koja omogućava jasno praćenje svih tonova, a opet, djeluje potpuno prirodno.

    Isto tako, važno je reći da “Halo of Blood” za sobom ne ostavlja dojam repetitivnosti, pjesme su poprilično nabijene, raznovrsne, ne samo da se razlikuju jedna od druge, već i u samim strukturama individualnih naslova ima dosta različitosti koje se, očito, međusobno privlače.

    Waste Of Sin” počinje slojevitim riffom koji podržavaju klavijature, odlikuju ga fine gitarske melodije, izranjavani vokali, blastbeatovi, heavy/power clean solaže, te dramatika u završnici, pojačana s naracijom. “Halo Of Blood” definitivno je jedna od najžešćih, najekstremnijih pjesama koju je bend ikada napisao, s najviše death/black elemenata u svim presjecima, od brzine, pjevanja, bubnjanja do sirovijih gitara, čemu povremeno kontriraju melodičniji riffovi, solaže i atmosferičnije klavijature. “Scream For Silence” krasna je, čak ugodna srednjeritmična pjesma prepuna melodija, u kojoj se agresivnošću izdvajaju tek vokali, a u “Transference” također nalazimo puno melodija, ali i nešto više agresija i bržih ritmova.

    The Days Are Numbered” u početnom dijelu sadrži klasičniji gitarski thrash obrazac, u nastavku balansira melodiju i brutalu s pokojim čišćim riffom, solom, bas distorzijom, konkretnijim klavijaturama na kraju i kontinuiranom atmosferskim mrakom i hladnoćom. Različitostima pridonosi i sporija “Dead Man’s Hand On You“, stvar koja sadrži puno tmurnih akustika i dubokih, gothicu svojstvenih vokala u kombinaciji sa screamovima, a moćni riffovi nameću se kao mostovi između pojedinih dijelova pjesama, dok završne klavijature isprepletene s riffovima i solažama imaju bendu karakterističniji, zagrobno-jezovit sound.

    Nedvojbeno, ovo je puno konkretniji, puno ozbiljniji album od nekoliko prije njega, prepun gotovo pa bolesne energije i kao takav nekako bi se bolje snašao da je izašao prije desetak godina. No za dobre stvari nikada nije kasno, pa ćemo to reći i za “Halo Of Blood”. Album je to koji zareže i reže duboko, ide do kosti, Children Of Bodomu vraća identitet i usmjerava ga prema kolosijeku s kojega je nekim čudnim okolnostima davno skrenuo. Album koji, pojednostavljeno – utjelovljuje Children Of Bodom.

    Muziku podržava