Povratak velike produkcije

“Pasajero” je posljednji album Gipsy Kingsa kojim se ponovo vraćaju velikoj produkciji s puno elektronike i drugih modernih trikova, kojih je prethodni album “Roots”, inače više okrenut tradiciji i korijenima njihove muzike (kako mu i ime govori), bio lišen.

Već uvodna pjesma “Si tu me quires” kao da pokušava ponoviti formulu njihovih najvećih hitova. To je jedna od pet pjesama koje je otpjevao uglavnom najistaknutiji pjevač Gipsy Kingsa, Nicolas Reyes.

Upravo nekoliko pjesama koje pjeva Nicolas su napravljene najambicioznije – bogate su puhačima i udaraljkama te se na njima pokušava uhvatiti korak s modernom produkcijom, uz ubacivanje tradicionalnih ciganskih ritmova i melodija.

S druge strane, Canut Reyes možda i nije toliko snažan pjevač, ali je zato dobio zanimljivije pjesme, dublje uronjene u tradiciju poput “Pueblos” i “Cafe” s prekrasnim melodijama ili rasne balade “Sol y luna“, kojoj poseban pečat daje Bernard Paganotti na kontrabasu.

Već po običaju Gipsy Kingsa, tu je i jedna obrada. Ovaj put to je “Chan Chan” Compaya Segunda, koju su Kingsi izveli u ubrzanoj verziji. Možda su je time osvježili, ali Compayeva verzija ostaje neusporedivo ‘kulerskija’.

Na albumu se nalaze i tri zanimljiva instrumentala u kojima gitarist Tonino Baliardo demonstrira svoju zavidnu tehniku.

“Pasajero” je, kao i većina djela Gipsy Kingsa, lako slušljiv od početka do kraja, pun je lijepih melodija i izvrsne svirke, međutim najbolji je u onim trenucima kad se ne dodvorava ukusu šire publike.