Deset godina ‘super-kuje’ Aguilere

Deset je godina prošlo otkako je po prvi puta mala Christina Aguilera zazvala da ju se na pravi način miluje, nakon čega je bila prljava, pa lijepa, probušila i okitila “posebna mjesta”, vraćala se malo u prošlost da bi naposljetku kolekcijom “Keeps Getting Better: A Decade Of Hits” i istoimenim singlom rekla kako je malo ‘super-kuja’, a malo ‘super-maca’. Malo bi, pa ne bi i tako kroz deset godina.

Dok je Britney kao Lolita u seksi školskoj uniformi odmah prelazila na glavno jelo govoreći da ju se ‘opali još jednom’, Christinica se poigravala i draškala maštu svojim debitantskim singlom “Genie In A Bottle” na kojem se smatralo da će mala plava biti kratkog vijeka – ni vrit ni mimo, niti je išta konkretno pokazala niti je impresionirala skrivenim vokalom koji se kroz nadolazeći sladunjavi lollipop singl “What A Girl Wants” pokušao iskoprcati, no iritantna teen pjesmica još uvijek je skrivala kojekakve potencijale mlade Aguilere.

No, s monotonom baladom “I Turn To You” još uvijek adolescentica, Aguilera zločeste je jezike ušutkala čvrstim dostizanjem četiri oktave što su joj osigurale Grammya.

Nakon prvog albuma pokušavala se pronaći u božićnim pjesmuljcima ili prepjevima albuma na španjolski jezik te kolaboracijama poput one s latino-loverom Rickyem Martinom u “Nobody Wants To Be Lonely” – ljubavnom baladom nevrijednom spomena i fantastičnim laksativom.

Vidjevši kako je seks to što u eri pop-pjevaljki prodaje ploče, cura se skinula uz Pink, Myu i Lil’ Kim za “Lady Marmelade” i pokazala da u tom grmu leži zečica – i to kakva! Christina je apsolutno zasjenila ostatak kuplerajske četvorke i pospremila novi zlatni kipić i MTV-evog ‘moonmana’.

Nakon ogavnih himni trinaestogodišnjakinja, uslijedio je album “Stripped” najavljen zločestom funk-r’n’b-pop pjesmom “Dirrty“, nabrijanim spotom i novim sisama.

Otada se nije trebalo trljati po boci da izađe duh – opaka maca samoinicijativno samu je sebe trljala, a mi smo slinili i… No, uz erupcije koječega, sada već Xtina osim golom guzom razbacivala se glasčinom kakvu je moderan pop očajnički trebao, a tekstovi nastali u kolaboraciji polako su počeli dizati više prašine negoli činjenica da je džepna Venera stalno zaboravljala gaćice negdje na toaletu.

Albumom se obračunala s tatom nasilnikom i dečkom-preljubnikom u pjesmama poput “Fighter” gdje je uz pomoć Linde Perry i Dave Navarra sigurno zakročila u rock i revitalizirala ženski vokal žanra tipičan za kraj osamdesetih.

No, kontroverze su tek počinjale s izletima u tabue kao onih u baladi “Beautiful” gdje ništa ne govori, a puno kaže u dvoboju s violončelom, i to sve snimljeno u jednom pokušaju. Grammy broj 3 je tu.

Uz nadolazeći “Candyman“, “Beautiful” je jedini Aguilerin uradak koji glazbena industrija neće tako brzo zaboraviti, a trebao je doliti ulje na vatru pa je nakon poljupca s kraljicom popa na MTV Video Music Awards Xtina mušku maštu golicala glasinama o sklonostima prema djevojkama.

Nabacila je crni look, skinula što se skinuti dalo i iz mačkice se pretvorila u pobješnjelu panteru u čijim su se pandžama oba spola htjela naći. No, nakon divljanja na turnejama, Christina se na neko vrijeme skrasila i 2006. izašla odličnim singlom “Ain’t No Other Man” u kojem je hrabro i koherentno povezala plesni pop sa swingom i jazzom u zaraznu fuziju kavanskoga zvuka tridesetih uz cijeli puhački orkestar u modernom pop ritmu. Temperamentan i brz ritam uz skokovitu melodiju priskrbio je četvrti gramofončić.

Najavni singl slijedila je fantastična balada “Hurt” u E-molu predvođena zvukom klavira i cijelog spektra gudačkih instrumenata gdje Christina doslovce ostavlja bez daha fantastičnim oscilacijama od kontraalta do soprana. “Hurt” je nesumnjivo najveće ostvarenje mlade pjevačice dosad nepravedno uskraćen za Grammya koji je pak, po peti put, otišao nakon objave “Candymana”, pjesme nastale u suradnji s Lindom Perry.

“Candyman” kao treći singl s “Back To Basics” najuvjerljiviji je povratak u prošlost – vokalno i instrumentalno i stoga izvučen iz konteksta uz bok stoji afro-američkim jazz i blues velikanima četrdesetih.

Desetljeće hitova zaokružuje obradom debitantske “Genie In A Bottle Vol.2” u jednoj odlučnijoj euro-elektro-pop varijanti sporijeg ritma koja je neusporediva s originalom čak i u vokalnom aspektu i time Aguilera uspijeva ono što mnogi promašuju – obraditi, a ne reinterpretirati određenu pjesmu, dok je u slučaju “Beautiful Vol.2” dala novo značenje monotoniji.

Naslovna “Keeps Getting Better” ni po čemu nije specifična – vokalno je ograničena, instrumentalno predvidiva s onim odnekud-mi-je-ovo-poznato prizvukom velik je korak unazad nakon prethodnih besprijekornih singlova-bisera s “Back To Basics” i stoga je uopće upitna kvaliteta i zvuk nadolazećeg četvrtog albuma inspiriranog modernom umjetnošću i futurističkim eksperimentima u glazbi.

Naprosto čovjek ne poželi pjesmu poslušati nakon prvoga slušanja. Kaže da je tu i tamo ‘super-kuja’, pa je ‘super-djevojka’, ne zna što bi, al’ sve joj je bolje. Nešto tu smrdi.

“Keeps Getting Better: A Decade Of Hits” više je biografski suvenir jednog od najkvalitetnijih ženskih vokala današnjice negoli reprezentativni uzorak jednoga opusa. No, kroz kolekciju se savršeno iščitavaju kameleonske sposobnosti i sama evolucija Christine ne samo kao glazbenice već i kao izvođačice koja se iznova uspijeva potvrditi svakim novim studijskim pohodom.

Od neslušljivih pop-pjesmuljaka s početka karijere pa do fantastičnih izvedbi na posljednjem studijskom uratku Aguilera se profilirala kao dominantna pjevačica ogromne karizme, ali i inteligencije.

Međutim, nekoliko je kardinalnih pogrešaka napravljeno u sastavljanju kolekcije. Najprije je nužno spomenuti Aguilerinu suradnju s Lil’ Kim u “Can’t Hold Us Down” koja je, kada već govorimo o hitovima, ostala zanemarena kao i “Voice Within” – snažna balada popraćena uz gospel zbor, dok istovremeno trećinu čine ‘testeri’ koje je najbolje baciti daleko u podrum i zaboraviti na njih.

U deluxe varijanti uz audio CD dolazi i odgovarajuće mu DVD izdanje s deset video-spotova gdje se i vizualno može pratiti razvoj Aguilere kao žene, ali i glazbenice počevši od dosadnih eksterijera s lošom koreografijom nadobudnih tinejdžera do umjetnički dotjeranih živopisnih filmskih uradaka kraćega trajanja.

Apsurd je izostavljanje gorespomenutih video-spotova “Can’t Hold Us Down” te “Voice Within”, oba u režiji Davida La Chapellea koji su, osim kao singlice, osvojili nagrade i za video-zapis.

Ipak, još je neobičnije da ni najavni video-spot “Keeps Getting Better” ove best-of kolekcije jednako tako nije pronašao svoje mjesto na DVD-u, iako je on snimljen i pušten na TV postaje prije samog izlaska izdanja.

Stoga je “Keeps Getting Better: A Decade Of Hits” tek simpatična retrospektiva mlade pop-glazbenice koja svoje potpuno izdanje ovoga tek ima objaviti ukoliko se nastavi razvijati u smjeru kojem je krenula jednakim intenzitetom kao dosad.