Ovoj recenziji naslov ne treba!

Nitko nije umro, nitko se nije raspao, nitko nije otišao, ništa se nije dogodilo Pearl Jamu, osim jedne stvari – još malo i eto ih na 20 godina postojanja. Nekih godinu, dvije prije toga krenuli su s izbacivanjem reizdanja svih svojih albuma, kako bi 2011. proslavili okrugli rođendan. Prvi na red dolazi neponovljivi, jedan, jedini, kralj, alfa, omega, legenda, vođa – “Ten“!

Dosta nas je krenulo u muzičke vode upravo preko ovog albuma, iako smo ga prvi puta čuli tek kad su naštancali još nekoliko komada, jer smo ili bili klinci ili se naša regija tek tada izvukla iz glazbene izolacije. Ali, kad god da je došao, dobro je došao. I eto ga sada – na tronu koji mu je omogućio da se poigra s nekoliko proširenih, limitiranih, nakrcanih, must-have verzija.Da se ovdje orijentiramo na onaj najdostupniji i najjednostavniji. Nazvan ‘Deluxe edition’ riječ je o cijelom Tenu s dodatnim diskom “Ten Redux” na koji su se smjestile remiksirane verzije Brendan O’Briena i nekoliko bonus pjesmuljaka. Remiksirane verzije nisu one snimke koje su se znale naći na nekim singlicama (to me posebno začudilo zbog dostupne verzije “Even Flow“), već pokoja s best of-a “Rearviewmirror“, a bonus pjesme su simpatično zavirivanje u intimu benda.“Brother“, snimljena s ostatkom albuma, je vjerojatno najkonkretnija stvar, jer zbilja zvuči kao nešto s “Tena”, pa čak bih se usudio reći i nešto vrijedno ubacivanja na neko kasnije izdanje (ali to je već sukob generacija). “Just A Girl” zvuči ko nekakvo jammanje (posebno vokali), ali je zanimljivo saznati da je dosta stvari poteklo iz njihovog prethodnog Mookie Blaylock benda. To uključuje i meni jednu od najdražih “Breath“, koja je tu pod radnim nazivom “Breath & Scream” u demo verziji.Zajedno s vječnom “State Of Love And Trust” one su ovdje u lošijim garažnim sporijim verzijama od onoga na što smo odvaljivali u soundtracku “The Singles”. “2000 Mile Blues” je pokazatelj da ni Pearl Jam nije uspio pobjeći od činjenice da apsolutno svaki bend kad tad mora odraditi blues zajebanciju. Oni su je odsvirali jer je Gossard bio kod zubara (ali zbilja). Na kraju je došla “Evil Little Goat“, o čijih minutu i pol ne treba puno pričati, osim da je snimljena Vedderovim walkmanom.I eto ga – verzija s nekim bonusima koja sama po sebi ne zaslužuje neko ludo uzdizanje u nebo (verzije s nekoliko dodanih pjesama već su postojale), ali priča ima svoj grandiozni nastavak. Osim različitih verzija diljem svijeta, Pearl Jamov “Ten” izašao je i u ultimativnoj brutalnoj najkompletnijoj-na-svijetu box verziji.

Spomenuta dva CD-a, DVD “MTV Unplugged” (prvi puta izdan u bilo kojem obliku!), 4 ploče s koncertom iz tih vremena, replika demo kazete (da, dobro ste pročitali – kazete!) i još mali milijun svakojakih slika, postera, ulaznica za koncert, propusnica, naljepnica itd. Kada se takvo reizdanje drži u rukama jasna je jedna stvar – to je reizdanje! To je album koji ga zaslužuje! To je bend koji ga je snimio! To je Pearl Jam. To je “Ten”…

Dok vi čitate ovo, limitirane verzije se diljem svijeta rasprodaju ludom brzinom, pa možemo pričekati još malo i pobrinuti se da nam se isto ne dogodi i sa reizdanjem idućih albuma. U međuvremenu, vratite se u ’90. i poslušajte ‘Ten” od početka do kraja. I onda još jednom… Pa opet…