Ponovna ugodna putovanja s Vaya Con Dios

Belgijski latino bend Vaya Con Dios vrhunac svoje slave doživio je krajem osamdesetih debitantskim albumom “Vaya Con Dios”, nakon kojeg u devedesetima slijede još četiri albuma, zadnji objavljen 1998. godine pod nazivom “What’s A Woman” nakon kojeg slijedi višegodišnja stanka uzrokovana gubitkom partnera pjevačice Dani Klein.

Svima koji su u devedesetima uživali uz hitove poput “What’s A Woman”, “Nah Neh Nah” ili “Johnny” preostalo je samo to s osjećajem žaljenja i tuge priželjkuju ponovni povratak ove belgijske dive prepoznatljivog ‘tamnog glasa’.

Sudbina velikih diva obično je tragična i kaktkad već pomalo bizarna se nameće neizostavna komparacija Belgijanke Dani Klein s velikom francuskom divom Edith Piaf. Osim sličnosti u boji njihovog glasa, gubitak voljene osobe također im je zajednički – uz velike patnje stvaraju se velika dijela pa se iz svega toga izvukla i Dani Klein te se nakon višegodišnje stanke na svjetsku scenu vraća novim autorskim albumom pod starim imenom Vaya Con Dios nazvanim “The Promise“.

Album se sastoji od dvanaest pjesama većinom autorskih uz pokoju obradu i zanimljivu kolaboraciju. U žanrovskom smislu album je prožet različitim utjecajima i atmosferama oslonjenim na soul-popu, jazzu i reggaeu. “The Promise” je također zanimljiv i zbog velikog broja jezika kojima su pjesme interpretirane, pa se na albumu osim općepoznatog engleskog, francuskog i španjolskog Klein je jednu pjesmu otpjevala i na njemačkom.

“No One Can Make You Stay” otvara album i asocijativno nevjerojatno podsjeća na atmosfere koje prevladavaju u pjesmama Nick Cavea. Slijedi ju urbana balada naziva “Ain’t No Love In The Heart Of The City” koja se temelji na soul ritmu te automatski oplemenjuje njen glas ‘crnačkom’ notom. “Don’t Deny” sljedeća stvar na albumu zanimljiva je sa svojom kombinacijom saksofona, gitarističkih rifova i pomalo trip-hopovskog beata.

Četvrta stvar na albumu “La llorona“, obrada španjolske pjesme širem auditoriju poznatija sa soundtracka “Frida”, koja je gotovo savršenija od svog izvornog obličja. Stvar “Take Heed” je reggaeovskog ugođaja na jedinstven vajakondiovski način. “Je L’aime Je L’aime” klasična francuska šansona dostojna i same Edith Piaf.

Slijedi ju naslovna stvar albuma “The Promise” najpopovskija pjesma na albumu ujedno i najveselija. Jazz bend Bonga sa zanimljivim hrapavim muškim vokalom i zborom na skladbi “Ilia“, prvo je od dva gostovanja na albumu. “La Vida Es Como Una Rosa” još je jedna pjesma otpjevana na španjolskom jeziku te je tim potezom u potpunosti došao do izražaja sav njen teatralan ugođaj.

Još jedno iznaneđenje u izboru jezika je za skladbu “Es Wird Schon Wieder Gehen“, riječ je naravno o njemačkom jeziku koji za je za mnoge pretvrd i hladan, ali je ovim izborom Dani Klein dokazala da je interpretacija definitivno bitnija od jezika na kojem se skladba izvodi.

Pretposljednja stvar na albumu “How We Lose (How We Win)” uvodi na album i orijentalan prizvuk koji se savršeno uklapa u sveukupnu koncepciju albuma. Album zatvara balada otpjevana na najromantičnijem jeziku na svijetu – francuskom naziva “Je Te Veux” kojom je Dani uz pratnju Grim povukla još jednu asocijativnu paralelu s jednako velikom francuskom pjevačicom Jane Birkin.

Pred nama je još jedan veliki autorski uradak ove strastvene sada već pedesetjednogodišnje Belgijanke kojeg svi njeni fanovi nikako ne smiju propustiti, dok onima kojima se tek sad žele upoznat s Vaya Con Dios prvo preporučam ranije uratke.