One-man album

    2302

    Mick Harvey

    One Man's Treasure

    Datum izdanja: 18.10.2005.

    Izdavač: Mute / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. First St. Blues
    2. Come Into My Sleep
    3. Louise
    4. Come On Spring
    5. Demon Alcohol
    6. Man Without A Home
    7. Planetarium
    8. The River
    9. Hank Williams Said It Best
    10. Bethelridge
    11. Mother Of Earth
    12. Will You Surrender?

    Mick Harvey je, vjerojatno, svima poznat kao suosnivač Caveovih The Bad Seedsa, a prije njih i Birthday Partyja, ali osim tih titula, ne smiju se zaboraviti ni one proslavljenog multi instrumentalista, producenta, te skladatelja filmske glazbe. Iako je i prije izdavao solo materijale, “One Man’s Treasure” je njegov prvi pravi solo album, a na ovakvo nešto šteta što smo morali tako dugo čekati.

    Iz svog bogatog opusa, vjerujem da bi Mick mogao izdvojiti pjesama za barem desetak solo albuma, no na ovom se odlučio za kolekciju prilično raznolikih i po malo čemu povezanih pjesama. Povezane su, vjerujem, jedino njegovim osobnim razlozima, a najvažniji od njih mogao bi biti taj da se Mick jednostavno pokušao jako dobro zabaviti, jer ovaj album zvuči upravo tako – kao produkt vrlo dobre zabave.

    Neke od pjesama su orginalno njegove, a neke su nekad pripadale autorima kao što su Lee Hazlewood, Tim Buckley i Scott Walker. Većina pjesama snimana je u Mickovom vlastitom studiju, a i većinu instrumenata je odsvirao sam Mick, tako da bi se ovo zaista moglo nazvati one-man-band albumom.

    Muziku podržava

    “One Man’s Treasure” ukupno ima 12 pjesama, a ja bi izdvojila caveovsku “Come Into My Sleep“, s B-strane “The Boatman’s Call“. Kao i za vrijeme čitavog svog stvaralaštva i suradnje s raznim pjevačima i autorima, Mick Harvey se i ovdje najviše koncentrirao na onu emocionalnu funkciju pjesama, što je rezultiralo jednim zaokruženim i, prije svega, iskrenim albumom. Zvuk koji prevladava mogao bi se nazvati australskim countryem, ali ima tu i bluesa, folka, nečeg što bi se moglo nazvati suptilnim rock’n’rollom, te pustinjskih melodija Ennia Morriconea, kao npr. u pjesmi “Hank Williams Said It Best“.

    Osim što je dobar kompozitor, Mick Harvey je također i dobar pripovjedač koji priču zna ispričati upravo na pravi način, tako da jedini problem koji ćete imati s ovim albumom je hvatanje daha između pjesama. Ali ako vam koji puta i zastane dah – ne brinite, to je sasvim normalna pojava kada The Bad Seedsi i Birthday Party pokušaju progovoriti kroz samo jednu osobu.

    Muziku podržava