Pjesme australske teške industrije

Australska grupa Crime and The City Solution prošle je godine izdala kompilaciju kojom obilježavaju tridesetpetu obljetnicu osnutka. Tijekom te tri i pol dekade bilo je razilaženja, sastavljanja i ponovnog rastavljanja, no elementi kohezije očito su prevagnuli tako da predvođeni pjevačem i jedinim konstantnim članom Simonom Bonneyem kreću na svjetsku turneju.

U jednom su trenutku u postavi grupe svirali Mick Harvey i Rowland S. Howard kojih će se poznavatelji australskih prilika sjetiti kao članova kultnog The Birthday Party (poslije je Harvey dugo svirao s The Bad Seedsima Nicka Cavea), s kojima će dijeliti područje djelovanja (London i Berlin), te estetsko usmjerenje. A ono glasi – izvrtanje američkih glazbenih idioma (bluesa, folka i countrya) na sastavne dijelove, da zvuče emocionalno udaljeno i hladno, poput posjeta nekom gradu u kojem caruju samo umor od teškog rada, smog i otuđenost uslijed koje je nemoguća komunikacija vlastitih emocija. Od grupe The Birthday Party Crime and The City Solution razlikuju se po tome što su više nijansirali svoju muzičku buku, kao i po bogatijem instrumentariju. Na “An Introduction To Crime and The City Solution” pjeva se i svira dramatično, zavijajuće i disonantno što doprinosi dehumanizirajućoj atmosferi snimaka. Svoj doprinos u ovoj glazbenoj klaustrofobiji daje i činjenica da je ciklus od četiri pjesme (“The Last Dictator Parts 1, 2, 3, i 4”) posvećen rumunjskom diktatoru Ceausescuu.

Sa sadašnje perspektive, najbolji dojam ostavlja materijal s njihovog posljednjeg albuma koji najviše ostavlja dojam dobrog manipuliranja nijansama. Osim toga, pjesme zvuče najpristupačnije i najmanje teatralno. Poštovateljima grupe Depeche Mode možda nakon preslušavanja ove kompilacije bude jasno čije su trikove Gore i kompanija koristili u fazi kad su se klonili čistog electropopa.

Glazbena ostavština grupe Crime and The City Solution svodi se na četiri LP albuma i dva EP-a. Iako je sve od navedenog snimljeno za kuću Mute, sastavljači kompilacije uspjeli su izostaviti bilo što s dva EP-a, kao i bilo što s njihovog debi albuma, vjerojatno iz razloga što je to ‘londonski’ period, za razliku od ostatka materijala koji je razrađivan u Berlinu, tako da se o sveobuhvatnosti ovdje ne može govoriti.

Unatoč tome, lijepo je vidjeti stare, zanemarene eksperimentatore u nekom novom izdanju, pa makar to bila i manjkavo složena kompilacija.