Odlična kompilacija kojoj je teško naći razlog

Dvadesetak godina nakon krvavog raspada koji je bio obilježen pravim ratom i to ne samo u medijima i sudskim tužbama, konačno možemo vidjeti kako su malo prije istog neke stvari ipak funkcionirale, i to odlično. Ne govorim o raspadu bivše države nego o raspadu grupe The Smiths. A svi znamo da je gore od najgoreg rata kada u rock bendu pjevač i gitarist prestanu razgovarati.

I dok su se Jagger i Richards (koji su u to isto vrijeme bili na ratnoj nozi) uspjeli pomiriti, između Morrisseya i Marra je bilo gotovo. S obzirom da su i basist Andy Rourke te bubnjar Mike Joyce itekako bili integralan dio zvučne slike, bilo bi glupo da u nečem kaskaju za karizmatičnim pjevačem i mističnim gitaristom. Stoga su podigli sudsku tužbu protiv ove razvikanije dvojice. Dobili spor. Za fiškala se našlo novaca.

Epilog svega je da onaj tko vidi sva četiri bivša člana grupe The Smiths barem u istom danu u istoj mjesnoj zajednici, ako već ne na istoj sceni, može otvoriti šampanjac. I dok se netalentirani i propali muzičari (koji ne znaju svirati ni pjevati pa su zato prešli u rock kritičare) rugaju teškim emotivnim traumama, velikoj većini tih istih će se gubica začepiti čim čuju prve taktove “Hand In Glove“, pjesme koja otvara ovu dvostruku kompilaciju i do zadnje pjesme na drugom disku “London“, oni će je držati u tom stanju.

Početkom osamdesetih rock scena nije vidjela čudnovatijeg frontmena još iz vremena Jima Morrisona u Stephenu Patricku Morrisseyu (nomen est omen, jel’ tako, Latini?), koji je s lakoćom širio područje tema o kojima želi pjevati u kontekstu pop pjesme (galerija gubitničkih likova, malo pedofilije, homoseksualne ljubavi, humora, promicanje ideja vegetarijanstva i tako to), a Johnny Marr je vješto gradio vrlo pristupačne, ali nikad banalne i uvijek originalne gitarističke dionice na tragu The Byrdsa.

Ritam sekcija je neobično moćna, i ona je neopjevani junak ove priče. Radije novine pišu kako se pjevač i gitarist mrze, nego kako Joyce i Rourke rasturaju po svojim instrumentima. Rourke je još imao potencijala da zasja na naslovnicama jerbo je bio ovisnik o heroinu, ali sve je to upropastio time što se brzo i relativno učinkovito skinuo s tog sranja te je danas živ i koliko-toliko zdrav. Nepravdo, i Bogu si teška.

The Smiths su svoj zvuk izgradili na muzici šezdesetih i onda se može reći da je to bio čudan miks: Johnny Marr je volio The Beatlese (Georgea Harrisona pogotovo) i jingle jangle zvuk grupe The Byrds (kakav je rabio Roger McGuinn), Morrissey je imao slabu točku u djevojačkim grupama ili solo izvođačima (The Ronnettes, Sandie Shaw, Nancy Sinatra), a volio je i New York Dolls (bio je i predsjednik britanskog ogranka njihovog fan cluba, i iako muzika nema pretjerano dodirnih točaka, utjecaj se osjeti u inspiraciji za tekstove), basist Andy Rourke je svirao melodične i pomalo ‘debele’ funky bas dionice, dok je bubnjar Mike Joyce, barem u odnosu na ostale, konvencionalno tretirao svoje glazbalo.

Što reći o kompilaciji “The Sound of The Smiths“? Postoje dvije varijante, s jednim CD-om i s dva CD-a. Kompilacija od jednog CD-a je još jedna u nizu postojećih kompilacija grupe The Smiths, a izdanje na dva CD-a? Pa, da je nešto epohalno izostavljeno, baš i nije. Ali opet, dva CD-a su previše za kompilaciju Smithsa, radije neka se glazbeni konzument usmjeri na pojedinačne albume.

Generalno, uvijek je lijepo čuti “Ask“, “Panic“, “Heaven Knows I’m Miserable Now“, “There’s A Light That Never Goes Out” i nekoliko tuceta drugih podjednako sjajnih pjesama o nenametljivim ljudima koji previše čitaju knjige, koje nitko ne razumije, a možda imaju i “čudne” sklonosti.

A s druge strane, oni koji vole The Smithse vrlo vjerojatno ih imaju iskompletirane u sljedećem sastavu: “The Smiths”, “Hatful of Hollow”, “Meat Is Murder”, “Queen Is Dead”, “Strangeways, Here We Come”, “Rank” i “Louder Than Bombs”.

Možda je objava kompilacije najava za objavljivanje originalnih remasteriranih albuma s bonusima. Ovako “The Sound of The Smiths” je idealan zakašnjeli poklon za Božić onima kojima nitko ništa ne daruje za Božić.