Od Skandinavije do Balkana i – natrag

TrollfesT je bend koji se unazad nekoliko godina probio na metalnoj, ili bolje reći na folk metalnoj sceni. Njegov opus ima dva ključna aspekta, a to su, naravno, glazba i – komedija.

Sama glazba više je ozbiljnije forme, kombinacija sirovog blacka,
skandinavskog ‘humppa-polka’ folka i balkanskih, uglavnom harmonikaških
melosa, dok su tekstovi, a poglavito koncertni nastupi, segmenti kojima
dominira opuštenost, spontanost i nadasve komičnost.Uostalom i sam bend deklarira se kao ‘true Norwegian Balkan metal’, i to jest činjenično stanje njegove glazbe. Pjesme su uglavnom brzih, neopterećujućih ritmova sa širokim melodijama, ima dramaturgije, naročito energije i moći, ali su i zabavne. Vokali su dosta žestoki, blackersko vrišteće-razbješnjeni, imaju povremenu ispomoć čistih solo i zborskih pjevanja, bubnjevi razaraju svojim blastbeatovima, gitare su sirovijeg zvuka, pa se ponekad i izgube u svom tom košmaru, dok atmosferu zadržavaju i povremeni akustični dijelovi, te pulsirajuće bas izvedbe.

Priča albuma temelji se na liku iz naslova, čuvaru pčela Brumlebassenu, koji svojim Trollovima osigurava med i medicu, a ima i drugih dogodovština, poput onih u “Verboten Kjarleik“, otužnoj akustičnoj baladi s balkanskim melosom, koja govori (pjeva) o zabranjenoj ljubavi njega i pčele. Pjev ptica, zujanje pčela i akustike uvode u naslovnu pjesmu koja je većim dijelom brzi folk-black metal s režećim vokalima, nešto zborskih izvedbi i mnogo brzine i snage.

“Hevlete” i “Mystisk Maskert” (tekst na njemačkom) su vokalno-instrumentalni interludiji, kakvi ponekad i ‘presjecaju’ pojedine naslove, “Trinken Troll” je folk-black razaračina, jednako kao i “Illsint” i “Apis Mellifera“, pjesme koje kombiniraju osnovni glazbeno-stilski opis TrollfesTa. Zahtjevnija je “Finsken Norsken Og Presten“, koja kreće žestoko, s mnogo blastbeata, režećih vokala, ali i s kontrastima kroz izvedbe harmonike, solo saksofona, zborskih izvedbi, te s akustičnim interludijem.

“Sellout” gitaristički više naginje ka heavyu, srednjeg je ritma, ima dosta ambijentalnih utjecaja, atmosferskih klavijatura, te kontrastne izvedbe vrištećih muških i čistih ženskih vokala u melodičnim refrenima otpjevanim na engleskom, dok je “Rundt Balet” poznatija kao tragikomična himna ovogodišnjeg Metalcampa.

I tako je i na svom petom albumu TrollfesT nastavio putovanja od sjevera pa sve do istoka Europe, ne skrećući baš puno sa uobičajenog (glazbenog) puta. Dobro je to, na momente i zanimljivo, skoro pa napeto, a svakako zabavno, no ovo je, prije svega, bend za pogledati uživo.