Korpiklaani u Tvornici kulture: Za šutku nikad nije prerano

    1010

    Korpiklaani, Turisas, Trollfest

    /
    Datum i vrijeme: Utorak, 12.3.2019. @ 18:30
    Mjesto održavanja: Tvornica kulture Zagreb , Šubićeva 2

    U utorak navečer Tvornica kulture bila je rezervirana za dozu folk metala, za dozu žestine u kreiranju zvuka koji nas upoznaje s mitovima i bajkama sjevernih zemalja. Bilo je plesa, bilo je šutki, bilo je metalaca u dugim kožnim kaputima, bilo je urlanja i bilo je pivi u zraku… bilo je sve ono što bismo i očekivali od “Wayfarers & Warriors” turneje u sklopu koje smo slušali Trollfest, Turisas i – vjerojatno najiščekivaniji – Korpiklaani.

    Korpiklaani
    Korpiklaani, foto: Božidar Breški

    Večer je počela u vrijeme dok još ni sunce nije sasvim zašlo, točnije u 18:30, tako da sam sa skepsom ušla u Tvornicu očekivajući možda tridesetak ljudi što su se potrudili doći na vrijeme kako bi podržali norveški bend Trollfest. Bila sam sasvim u krivu: Tvornica me dočekala puna entuzijastičnih fanova, dok su članovi benda, nimalo obeshrabreni time što ih je dopao taj nezahvalan zadatak prvog izvođača večeri, priredili pravi spektakl. Priuštili su toplu ‘dobrodošlicu ljudima koji su došli na pijanku’, baš kako im se zove i album iz 2005. Šarenilo balona, raznoraznih fluorescentnih igračkica i duhovit izgled zamaskiranog benda pridonio je pijanoj karnevalskoj atmosferi.

    trollfest
    Trollfest, foto: Božidar Breški

    Njihova zarazna energija odmah je obuzela publiku i stvorila nered: lijevi dio publike je sjedio, desni dio publike je skakao, dok su zadnji redovi mahnito trčali lijevo pa desno – sve je, naravno, kulminiralo velikom šutkom. Moram priznati da nikad nisam bila dijelom šutke u 18:45 u utorak navečer, ali valjda za sve postoji prvi put. Ubrzo se formirao i vlakić od stotinjak ljudi (na sugestiju Trollfesta koji žele ući u povijest s najdužim vlakićem ikad) koji je pretvorio pod Tvornice u lude tračnice. Publika je bila razuzdana čitavo vrijeme, a do točke usijanja došli su tijekom “Professor Otto“ i takozvane cabana party pjesme, “Solkinnsmedisin“, nedugo nakon koje je član benda neizbježno nošen na rukama publike. Trollfest je zaista digao ljestvicu visoko za Turisas i Korpiklaani, tako da je bilo zanimljivo promatrati kako će im poslije konkurirati.

    Turisas
    Turisas, foto: Božidar Breški
    Muziku podržava

    Došlo je vrijeme za finski bend iz Hämeenlinne, Turisas. Za razliku od Trollfesta, svoj zvuk oplemenjuju i simfonijskim metalom, gdje im je dobar dio solo dijelova sinoć odradila fantastična violnistica s koje je zaista bilo teško odvratiti pogled – Caitlin De Ville, koja je uletjela kao zamjena za Ollija Vänskog. Dok je Trollfest fokus stavio na zabavnu, pijanu folk atmosferu, s Turisasom smo se na trenutke više osjećali kao da se nalazimo na visokim klifovima gdje bend osluškuje, a potom i prati ritam valova hladnog mora koji se svom silinom odbijaju o teške stijene. Snažni metal bend predvođen dominantnim parajućim vokalom Warlorda Nygårda možda nema novijeg materijala posljednjih nekoliko godina, no to su nadomjestili scenski i auditivno uzbudljivim nastupom.

    turisas
    Turisas, foto: Božidar Breški

    Lica klasično obojana crnim i crvenim licima pojavila su se na pozornici kao junaci kakvog epa, uz dramatičan intro u ono što nas čeka – započeli su svirku u stilu. Publiku su razoružali hitom “Battle Metal“, tijekom koje su se lijevi i desni dio publike međusobno natjecali – hoće li lijevi dio jače zarežati “battle“ ili desni “metal“? Nastavili su nizati hitove poput “We Ride Together“ koju su posvetili zagrebačkoj publici koja ju je zahvalno upratila headbenganjem, da bi slijedio kultni “To Holmgard And Beyond“, a za možda najupečatljivi trenutak nagradu dobiva obrada Boney M.-a – “Rasputin“. Svirku su priveli kraju u nešto mirnijem, neubičajenom izdanju za njih, uz akustičnu “The March of the Varangian Guard“ te su prepustili pozornicu headlinerima večeri – Korpiklaaniju.

    Korpiklaani
    Korpiklaani, foto: Božidar Breški

    Užarena Tvornica kulture konačno je dočekala folk metal/thrash metal bend – finski Korpiklaani, za kojeg vjerujem da je bio na brojnim playlistama nekadašnjih rebel srednjoškolaca. Publika koja ih je željno iščekivala utažila je svoju žed onog trenutka kada su legendarni Järvelä i Aaltonen uz ostatak ekipe stupili na pozornicu. Publika nimalo izmorena s prijašnja dva benda pokazala je energiju koja i dolikuje bendu poput Korpiklaanija. Čak i bez previše komunikacije s publikom pošlo im je za rukom održati ih budnima i u željnom iščekivanju iduće pjesme. Većina pjesama činile su one na finskom, no bilo ih je nekoliko i na engleskom, i to točno one koje smo i očekivali.

    Korpiklaani
    Korpiklaani, foto: Božidar Breški

    Njihove publici možda najdraže pjesme su one “dionizijskog“ karaktera, pa nas, hvala bogu, nisu uskratili za najpoznatije “Tequila“, “Beer Beer“, “Happy Little Boozer“ s kojom su rasplesali publiku te naravno, za najpoznatiju “Vodka“, koju su pametno sačuvali za kraj. Pretkraj koncerta pridružila im se ikona folk metal scene, bivša članica Eluveitie, Meri Tadić, koja sada djeluje kao Irij. Što reći osim da je ono dobro, pripito raspoloženje koje Korpiklaaniju tako dobro leži trajalo od početka do samog kraja? Korpiklaani su završili cjelovečernju metal feštu jednim završnim partyjem za pamćenje. Nakon devedesetak minuta seta, bend nas je pozdravio, a publika se, zadovoljna svirkom epskog razmjera, uputila svojim kućama na oporavak. Ili u mali pogon na još koju cugicu da formalno obilježi kraj folk metal bajki.

    24 Shares
    Muziku podržava