Trolllova zadaća za sljedeći album

U pozitivnom smislu razuzdani i raskalašeni momci iz Osla ne daju si baš puno vremena za odmor, pa su opet napravili studijski album.

Opet i već, možda bi bilo preciznije reći. Jer, prethodnik
“Brumlebassen” izašao je krajem kolovoza 2012., nakon čega je bend
odradio dosta svirki, kojima i dalje dominiraju energični ritmovi, te
vesela i opuštena atmosfera. Dakle, bez prevelikog odmora, prionuli su
poslu i napravili novih dvanaest pjesama, u kojima su otišli korak
dalje, ili možda šire, i napravili svoj najbolji i najzanimljiviji
album.

“Kaptein Kaos” je, prema do sada čutom od ovoga benda, iz TrollfesTa izvukao ono najbolje što je mogao. Teško, odnosno nemoguće i nezahvalno je reći i njihov maksimum, jer svi mislimo da nikada nismo toliko dobri da ne možemo bolje, pa tako vjerojatno i oni, ali u ovom momentu, album je to koji nudi nešto najbolje što TrollfesT sada može dati. “Kaptein Kaos” je, opet satirični, ali melodičniji, harmoničniji, konstrukcijski razgrađeniji, zreliji i zbijeniji album od prethodnika, s boljim, bogatijim, raskošnijim i kombinatornijim instrumentalizacijama, te puno dotjeranijim aranžmanima.Gitarske su sekcije ispupčenije, energičnije, direktnije, sočnije i stasitije, građene od više slojeva, s oštrim heavy i zajedljivim groove riffovima, te obiljem melodijskih linija, a vokali snažniji i ekstremniji, s visokim modulacijskim vrednotama kroz kombinaciju uobičajenih ‘blacky’ screamova, ali i pojačanim obujmom growla, harsha i cleana. Ritam sekcije također su dobile na snazi i značaju, s naglaskom na bombastične bubnjeve, a slavljeničke trube, violina, saksofon, akustike i zborska pjevanja proširuju značaj instrumentalnih kulisa, ali i podgrijavaju atmosferu. Nemalo puta, koncepciju pjesama s metalnog, prebacuju na folkersku.

Također, u stilskom se dijelu otišlo na nekoliko različitih strana svijeta, pa se tako uz uobičajene utjecaje sjevernjačkog i istočno balkanskog folka, osjećaju i one ruskog, srednjeeuropskog, blisko, srednje i daleko istočnjačkog, plus nešto valcera, cubana i tanga. Doduše, nije pravilo, nije tako rašireno i razgranato u svim pjesmama, ali u nekima – jeste.

Nabrijana stvar “Solskinnsmedisin” u tome je otišla najdalje, od cubano ritmova, preko žešćih gitarskih heavy građa, sirovog blacka u vokalima, folk melodija, slavljeničkih truba, sve do završnih egzotičnih melodija. “Troll Gegen Mann” je agresivni folk metal/rock s balkanskim ritmovima i dosta osjećaja za melodioznost, a osim od tih, pjesme “Sagn Om Stein”, “Renkespill” i “Kinesisk Alkymi” izgrađene su i od elemenata ambijentalne glazbe s karakteristikama Bliskog i Dalekog Istoka.

Najdrukčiji od svih je atmosferični instrumental “Seduction Suit No.21“, ugodna, ali dosta melankolična pjesma. Raspušteno, opušteno, ali nepopustljivo, djeluje folk naslov “Kaptein Kaos“, brza stvar s višeglasnom potporom vrištećim vokalima, mirnijim interudijem uz tube i saksofon, i zanimljivom pričom u kojoj glavni junak odlazi u Jeruzalem i zavodi djevojku glazbom. Devet mjeseci kasnije, djevojka ga pronalazi i dovodi u nezgodnu situaciju, no svojom lukavošću i pojašnjenjem da je dijete ‘poslano od Boga’, spašava stvar. Onako pravo vulkanska, vruća, vatrena, s takvom onomatopejom u odjavnom dijelu, pjesma je jednakog naziva – “Vulkan“.

Sličnu količinu energije, ali dosta više melodičnosti i riffične pročišćenosti, te teatralnosti, uz kraći narativni dio, donosi “Ave Maria“, a minutu i pol duga “Filzlaus Verkündiger“, uz klavijature, trube, crkvene orgulje i zbor, zvuči baš kao pogrebna pjesma. Nije da joj je baš ovdje mjesto s takvim ugođajem, no ako ništa drugo, onda donosi još jednu potvrdu o raznolikosti ovog albuma.

To, naravno, ne mora biti presudno u finalnom dojmu o kakvoći, no ukusan način na koji je ovaj konstruiran upućuje na to da se radi o dobrom djelu. I to ne samo unutar subžanrovske podjele, već na u širem metalnom polju. Nećemo reći da je TrollfesT nadmašio sam sebe, no da si je za sljedeći album dao poprilično zahtjevnu zadaću – to hoćemo.