Ne toliko uspješan pokušaj oživljavanja starih hitova

Jedini član Boyzonea koji je nešto uspio napraviti nakon raspada spomenutog boy-benda je Ronan Keating, simpatičan plavi momak koji se pronašao u sličnim pop pjesmuljcima koje je izvodila i njegova matična grupa. Počeci su mu bili odlični s nizom hit-singlova i dobro prodavanim albumima, ali u zadnje vrijeme niti njemu ne cvjetaju ruže.

“Songs For My Mother” je Ircu peti solo album i njime je pokušao ponovno osvojiti publiku starim, već prokušanim hitovima drugih pjevača, a sve je posvećeno njegovoj majci i Majčinom danu. Izbor pjesama se sveo na jednostavan način, uzeo je ono što je njegova majka ponajviše slušala dok je on bio još klinac, odnosno “Songs For My Mother” je presjek hitova iz ’80-ih. i ’90-ih.

Najveći problem kod albuma prerada je uvijek koliko se ostavi od originala, a koliko sam pjevač unosi nešto svojeg u skladbe. Što se Keatinga tiče, njegov vrlo mekan glas i interpretacija su se većinom solidno spojile s temama, ali niti jedna pjesma nije niti približno dosegla snagu svoje originalne verzije, a kamoli premašila, što je uvijek veliki minus te se postavlja pitanje ‘čemu ovo?’.

Ipak, kako niti jedna pjesma nije pretenciozna, tako ne treba niti biti pregrub prema ovom albumu, jer je to samo popuna repertoara čovjeka koji već godinama nije u prvom planu, barem ne onakvom kakvom je bio prije desetak godina.

Album otvara veliki hit “Time After Time” vrlo popularne pjevačice ’80-ih. Cyndi Lauper. Pomalo je smiješno čuti muškarca kako pjeva ženskastu pjesmu, ali što je tu je, u svijetu glazbe ima i toga, ali se ipak nadam da će se Cyndi uspjeti vratiti (budući da se svi vraćaju, a ona to pokušava već neko vrijeme) te pokazati mu kako se pjeva ova pjesma.

Već se s laganicom “Make You Feel My Love” situacija malo popravlja, ali nisam siguran je li to zbog iznimno lošeg dojma iz uvoda ili ipak ima nešto u spomenutoj interpretaciji Bob Dylanove skladbe. Potom slijede čitanja Joni Mitchell, Dona McLeana i srodnih autora, a među njima se ističe “I Believe I Can Fly” R. Kellya kao najsvjetliji trenutak.

Ovaj album je tipičan proizvod pop kulture koji forsira pojedine izvođače u prvi plan, iako oni nemaju snage za to. Svojih pet minuta slave Ronan je odavno iskoristio, budući da je od njegovih najboljih i najhitoidnijih pjesama prošlo već više od 7-8 godina pa mu sada ne može pomoći niti ultimativni hit kao što je “Suspicious Minds” da mu prodrma karijeru.

Kroničan manjak inspiracije više ne može isprati niti smiješak koji mu se rijetko skida s lica, jer i sam shvaća da godine idu, da više curice neće ludovati za njim pa pokušava biti ozbiljan pjevač, ali jednostavno to ne može biti jer nema karizmu niti sposobnost izvedbe pjesama kao što su to napravili originalni autori ovih pjesama.

Sve u svemu, album “Songs For My Mother” je prošao dosta nezapaženo što i najbolje govori o njegovoj kvaliteti… Istina, ima svojih dobrih momenata, ali, na žalost, većinom se pamte totalni podbačaji kao što su “Suspicious Minds” i “Time After Time” pa album nikako ne može dobiti prolaznu ocjenu.