Muzika čeznutljivih duša željnih ljubavi

Stara izreka američkog psihologa Murraya kaže da postoje osobine koje imamo kao svi ljudi, postoje naše osobine koje imamo kao neki ljudi, i postoje naše osobine koje nema nitko. Slično je i sa scenama i s bendovima.

Postoje bendovi koje ima svaka scena na ovom svijetu, postoje bendovi
koje imaju neke scene na ovom svijetu i postoje scene koje nema nijedna
druga. Teško je reći da Mika Male spada u posljednju skupinu, ali da je
malo scena s ovakvim bendovima, to stoji.

Na drugom službenom diskografskom ostvarenju ovaj zagrebački sastav predvođen pjevačem i autorom Orlanom Tusom preispituje međusobne odnose te sviraju muziku koja se može opisati kao akustični kantautorski stoner folk, u svakoj noti pazeći da im je kreativnost na maksimumu i da zasite prostor muzikom.

Ritam sekcija je čvrsta, jasna i moćna i suptilna, a bend uživa plodove rada već pet godina u nepromijenjenoj postavi. Ovakav zvuk i interakcija se ne može dobiti angažmanom plaćenika, za ovako nešto se treba biti u bendu, dolaziti redovito na probe i istraživati zvuk, i ako sve bude u redu, uz malo talenta, stvorit će se nešto posebno, kao što je to ovaj album.

Aranžmani instrumenata su dodatan plus jer ostavljaju dojam da ima više instrumenata no što ih uistinu ima. Vokal je narativan koji izgovara previše slogova u odnosu na prirodan tijek melodije, pri tome se kreira salonsku atmosferu bez tehničkih ubrzanja karakterističnih za moderno doba, atmosferu u kojoj vrijeme prolazi sporo i u kojoj dominira refleksija. “Ne pitaj što možeš učiniti za mene, nego pitaj koliko si možemo reći što osjećamo” bila bi nit vodilja Orlanovih tekstova.

Jedina slabija stvar je “Sve je novo” (i bez nje se moglo), dok su ostale pjesme na zavidnoj razini, uz caveovsku “Već smo bili ovdje” (iz koje je istrgnut za naslov albuma neprimjeren stih “Gdje se sastaju luđaci“) kao vrhunac albuma.

“Gdje se sastaju luđaci” su došli prekasno da budu u konkurenciji za album godine 2013., i prerano da ih se sjete kad će biti biranje za album godine 2014., no na bendu Mika Male je da koncertnom aktivnošću drže pažnju publike na sebi, jer su pokazali da su im nastupi još jači nego albumi.

U rukama imaju poseban album i ne smiju dati da, izložen na vjetrometini hrvatskog komercijalnog neukusa, potone u dno skladišta Dallas Recordsa.