Iako one starije generacije “35 plus” datum 29.11.2018. podsjeća na prošlost, na večeri u Saxu sve je bilo usmjereno prema budućnosti. Četiri različita izvođača, četiri različita sastava su izvodila pretežito novi materijal, pjesme koje su tek izdali ili ih tek trebaju izdati. Dakle, kao što se u zraku osjeća miris friško pečenog kruha, tako su i njihove note odisale svježinom i imaginacijom.
“Day off is always nice, even when you’re doing nothing” pjevao je Josip Radić alias Kensington Lima, čovjek čijim venama teku pjesme Beatlesa, Byrdsa, Beach Boysa, Badfingera, Big Star te Teenage Fancluba i ostalih prijatelja gitara, višeglasja, sunca, sitnih životnih radosti. Čovjek je nedavno snimio nastupni album koji me tako puknuo da sam od prevelikog oduševljenja u recenziji zaboravio spomenuti da mu je prateće vokale na albumu pjevao stanoviti Neno Belan. Kensington Lima na gitari i njegov prateći sastav su u konfiguraciji bubanj-bas-gitara-klavijature svirali kako spada. Bila je to solidna svirka blagoslovljena sjajnim materijalom i izvrsnim Radićem na vokalu. Jedna od njihovih pjesama se zove “Waiting For My Favorite Song”, s ovakvom pjesmaricom čekanja je bilo minimalno. Publika je imala prilike vidjeti i čuti “Chasing Sunsets” u izvedbi s Radićevim vokalom (na albumu pjesmu pjeva Aljoša Šerić).
Sljedeći izvođač večeri Mika Male je sastav koji je Saxu podario nove boje melankolije. Osim sjete, kontemplacije i preispitivanja međuljudskih odnosa, valja spomenuti da klavijaturist/vokalist/gitarist dubokog glasa Orlan, violinistica/klavijaturistica Majda i bubnjar Igor svoje instrumente tretiraju na originalan način, dozvoljavajući sve ono što 99 posto bendova se ne usuđuje ni pomisliti. To su sporogoreće šansone kojima kao i dobrom pršutu i vinu treba vremena u tami i tišini da se osjeti njihov udar. Na žalost, njihovo sviranje, pjevanje ili samo titranje je uništio žamor publike. Mika Male se već dugo na nezavisnoj zagrebačkoj sceni i podarili su nekoliko nezaboravnih koncerata, tako da je žal za propuštenom prilikom veća nego na utakmici Dinama i Fenerbahcea, koja se održavala u otprilike isto vrijeme.
“Nešto između” bila je pjesma s kojom je sastav Svemir otvorio svoj set. Frontwoman sastava Zvonka Obajdin uspješno balansira samosvjesnost i emotivnost, a u novim pjesmama pokazuje dalje autorsko sazrijevanje. Svemir svira pristupačni kantautorski pop-rock, s vrlo zdravim i dobrim začinima, pri čemu briljira gitarist Daniel Rodik i jedino je pitanje zašto ih nema na komercijalnim radio i TV stanicama, jer da parafraziram jednu izrazito samozatajnu političarku, nema nikakvog razloga da ne bude tako. “Da su barem sedamdesete” kaže Zvonka u jednoj pjesmi, evocirajući možda svoju najdražu dekadu u povijesti glazbe – u to je doba kantautorska scena doživjela puni procvat. Sjećam se prvih Zvonkinih nastupa, u međuvremenu je dobila na samopouzdanju, tako da bez problema vlada scenom. Svemirov repertoar je grubo rečeno podijeljen između prvog, više akustičnih seta (uvjetno rečeno) i drugog, pomalo razuzdanijeg električnog seta, a setovi su međusobno presječeni mini-nastupom krnje postave Ti, ja i moja mama. “Jebeš bend koji ne svira obrade”, ironično je rekla Zvonka i članovi Svemira su odsvirali “Whatever Is Takes” iz repertoara Dream Syndicatea.
Na pjesmi “Plus 40” su se pridružile Ana i Martina iz sastava Ti, ja i moja mama i to je bio trenutak prekida setova Svemira. TJMM su u konfiguraciji s vokalom i dvije gitare (i puno efekata) imale zapažen meditativan, atmosferičan, cijelo vrijeme izrazito napet, gotovo sablastan nastup, različit od Mika Male koji je također istraživao taj meditativan i kontemplativan teritorij. No, da sve ne bude u miru i smiraju, pobrinuo se Svemir, koji je sa svojim drugim dijelom vratio rock’n’roll u večer. Nije izostala ni “Dunjina pjesma” – osobno jedna od dražih numera ovog sastava. Njihova izvedba “Pobratimstvo lica u svemiru” je stavila točku na taj nastup – kako stvari stoje, novi album Svemira bit će vrlo interesantan za čuti. Trosatna večer – mini festival – friška “roba”. Osmijeh na kraju i kod izvođača i kod publike. Krasna klupska večer.
