Mračni početak Let3

Godine kada je srušen Berlinski zid vjerojatno je u bivšoj Jugoslaviji, a svakako u Rijeci srušena još jedna barijera u glazbenom izražavanju nakon objavljivanja albuma prvijenca “Two Dogs Fuckin’” tada sasvim nove i dekadentne peteročlane grupe Let3. Danas, dvadeset godina kasnije, objavljeno je reizdanje ove iste dosad raritetne poslastice kontradiktorne svemu onome što danas vezujemo iz njihov lik i djelo.

Zaboravite brkove, zaboravite čepove, guzice i ruže, zaboravite Srbiju i Čačak jer “Two Dogs Fuckin'” nije soundtrack za performanse kakve danas redovito dobijamo od gotovo potpuno izmijenjenog Let3 u odnosu na prvotno izdanje. Bas, gitara i bubnjevi jedina su oružja petorice momaka koji donose pravi rock zvuk žestokih dionica, od divljeg instrumentala “Armada” pa do “Ne trebam te” i “U rupi od smole“, odmaknut od tadašnjeg rock-repertoara kao anticipacija onoga što slijedi na domaćoj sceni.

Očekivan utjecaj punka, posebice riječkih Termita u kojem je Damir Martinović – Mrle ispekao zanat, čuje se u legendarnoj “Izgubljeni“, kojom danas nerijetko momci završavaju svoje višesatne koncerte. No, treba imati na umu da ove pjesme nisu izvučene iz naftalina jer ih u svom repertoaru Let3 redovito honoriraju ne dopuštajući im da padnu u zaborav kako se to moglo doista i dogoditi da je sama distribucija prvih naklada prepuštena izdavaču, odnosno da su se fokusirali samo na aktualne materijale.

Nadalje, reizdanje je donekle obogaćeno bonus-materijalima koji donose live-izvedbu “Ne trebam te” – potvrdu da im je i tadašnja, definitivno malobrojnija publika bila glasna i vjerna, zatim pomalo nezgrapno na engleski prepjevanu “We Are Lost” te fascinantnu i dosad neobjavljenu 12-minutnu “Pere Pere“.

Posebnost njihova albuma prvijenca jest u njegovoj pomalo prikrivenoj, ali prisutnoj morbidnosti; mračnom karakteru proizašlom i iz instrumenata i iz vokala što potvrđuje da je tada mlade glazbenike pokretao svojevrstan revolt prema društvu, frustracija njegovom paralizom i želja za ekspresijom kakva nije bila adekvatna za kontekst u kojem se manifestirala i materijalizirala.