Stone Sour
House Of Gold & Bones, Part I
Datum izdanja: 22.10.2012.
Izdavač: Roadrunner Records / Dancing Bear
Žanr: Alternative, Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Negdje u prikrajku svijeta, u jako izraženoj manjini, suočeni s čudnim pogledima ‘običnih’ ljudi, na margini društva, umorni od borbe s vjetrenjačama… žive ljudi koji muziku shvaćaju na drugačiji način.
Na onaj old-school način obilježen dobrim starim – albumima. Dok se svijet i većina ubrzanih ljudi zadovoljava povremenim singlom nekog mainstream pjevača, neki ipak jedva čekaju čuti novih desetak pjesama svog omiljenog benda.
Još kad neki bend odluči snimiti konceptualan album s temom koju je nemoguće opisati jednim singlom, posljednji muzički romantičari zadovoljno trljaju ruke. A kada taj bend to odluči napraviti kao dupli album – ne trljaju se samo ruke! Sjećanja se vraćaju u neka davna vremena kada je kupiti CD bio praznik i u vremena kada je nastao vjerojatno najpoznatiji dupli konceptualni album svih vremena – “The Wall” Pink Floyda…
No dobro, “House of Gold & Bones” najavljen je kao kombinacija “Dirt” Alice In Chains i spomenutog “The Walla” i time je izazvao velika očekivanja i sprdnju ljudi koji sa skepsom gledaju na poteze modernih rockera. Pa čak i ako se taj čovjek zove sveprisutni Corey Taylor. Za takvo dizanje letvice si je definitivno sam kriv, jer morat će proći bar desetak godina da ovi albumi blizanci dosegnu iole sličan kultni status. Naravno, uz uvjet da će i drugi biti barem približno dobar kao ‘jedinica’!
Imali su sreću Stone Sour što su prije dvije godine izbacili nekakvo polusmeće od albuma, pa bi ga vjerojatno nadmašili bilo čime, ali ovaj album sigurno će se uspoređivati i s puno uspješnijim i boljim izdancima alternativnog metala, post-grungea ili sličnog.
Koncept čovjeka koji se nalazi na psihološkom raskršću života i ne zvuči nešto posebno originalno, ali priča je definitivno popraćena najjačim i najzrelijim albumom od ovih likova. “Gone Sovereing” i “Absolute Zero” združeni su singlovi koji predstavljaju odličan uvod u album – Layne Staley vokale na ovoj drugoj teško je fulati.
Nakon toga, kao što to i priliči konceptu – malo glasnije, pa malo tiše, pa laganica, pa intimno, pa opet gnjevno i tako do kraja. Iz akustičnjaka “The Travelers” (pjesma ima dva nastavka slične melodije i identičnih dijelova), u power baladu “Tired“, pa do najbolje stvari njihove karijere. Mislim da je “RU486” jedina njihova stvar koju sam slušao na način nedopustiv za konceptualni album – vraćao sam je opet i opet.
Takva metalčuga i takvi gang-vokali na refrenu da sam se nekoliko puta trebao uvjeriti je li sve skupa zbilja istina! Iako nekog možda podsjeća na staro označavanje PC-a u ’90-ima., sam naziv je referenca na sintetički lijek korišten u početnoj fazi trudnoće.
Još pokoja laganica (“Taciturn“) i nekoliko mid-tempo rockerskih koje, nažalost, znaju podsjetiti na Evanescence i slične, dovode album do kraja. Ali, prihvatit ćemo pravila igre i “Last of the Real” nećemo nazvati zatvaranjem albuma, nego samo njegovim poluvremenom, jer su početkom sljedeće godine obećali izletjeti s drugim dijelom.
Možda se ovo može nazvati tipičnim američkim alternativnim metalom ili rockom, stilom koji njeguju milijuni. Ali, nakon prva tri albuma nije ni pametno ni logično novi Stone Sour uspoređivati s progresivnim neoklasičnim djelima. Riječ ‘konceptualni’ mogla bi im donijeti usporedbe sa “Scenes From a Memory” Dream Theatera, jer je donekle iz ovoga doba, a muzički ipak – nebo i zemlja. Toliko spominjani “The Wall” samo je vječita referenca koju vjerojatno nitko nikada neće dostići. Zato dosta s usporedbama.
“House of Gold & Bones” nešto je najbolje što je Stone Sour napravio i svi koji su pratili tu široku lepezu stilova u zadnjih 15-ak godina, trebali bi biti jako zadovoljni generalnom i ukupnom kvalitetom prvog dijela i još uzbuđeniji nad onime što će tek doći.
A možda sam i ja samo imao niska očekivanja. Iako, sumnjam…
