Moćni povratak visoko na tron

Metalcore je već dugotrajna priča.

Postao je i dobar i loš i zanimljiv i dosadan, a prenakrcanost bendova dovela je do toga da od pionira, a vjerojatno i od jednog od uvjerljivo najboljih izdanaka, moramo tražiti velike povratke ili ponovno ujedinjavanje. S Killswitch Engage to smo dobili 2013. godine kada je napokon oplođen povratak Jessea Leacha u bend.Sada, tri godine kasnije, ne postoji ama baš nikakav drugi ‘catch’, ama baš nikakav skriveni argument ili priča koju bi promotori mogli koristiti za pumpanje prodaje. Moćni KSE ostavljen je na vjetrometini krvožednog metal puka da se snađe kako zna i umije. I to jednostavno – muzikom. “Incarnate” je, blago rečeno, premašio sva očekivanja!Ako ste ikada pratili Jessea Leacha, onda znate da je čovjek zadnjih godina preokrenuo svoju psihu u sasvim drugačijem smjeru. Više ne pjeva posljednje serenade niti pati zbog ljubavi, danas njegov Instagram vrišti porukama Boba Marleya, Martina Luthera Kinga, jedinstva, borbe za dobro i za pravdu. Taj hardcore pokret i ultimativni PMA (positive mental attitude) prenio je u svoju svakodnevicu i tvrdi da je novi album pokazao njega kao potpuno otvorenu knjigu.“A time of deception, conflict and unrest / I will not cower in fear and submission / I will hold my ground and resist” kaže odmah na “Alone I Stand” koja brzinski stavlja stvari na svoje mjesto – Adamove riffčuge, kitice na kojima vokal ponekad ne zna kako se izaranžirati i široki i epski refren koji zauzima uobičajeno formu na gotovo svim albumima i pjesmama ovog benda.

Naravno da KSE i dalje pati od prijetnje da budu formulaičan metalcore bend, pa im se događa da slušajući singl “Hate By Design” ili “Strength Of The Mind” pomislite da ste ih već čuli ili ih doslovno zamijenili. Ali, kad ste poniri nečega, odnekud uvijek izvlačite dobre karte. “Gather all your pain and suffering / turn them in the strength and weaponry” vrištat će iz naših grla.

Nekad čovjek pomisli da tu ima pjesama koje bi mirne duše sjele i na “Alive Or Just Breathing”, ali bome i na zadnji album s Howardom (a to nikako nije dobra stvar), i onda se dogodi mega ep “Embrace The Journey… Upraised“! Jedna od najboljih stvari njihove karijere ispunjena je vođenjem basa, a razvaljotka na kitici i jedan od najmoćnijih headbangova uz urlanje “I still believe!“

Čak i u toj stvari nazire se suradnja glavnih aktera ovog benda u projektu Times Of Grace, a posebno dolazi na pamet tijekom “We Carry On” (čak i doslovne riječi s pjesme “Fight For Life”). “It Falls On Me” je valjda odgovor na melankoliju “Always” s prošlog albuma, a “The Great Deceit” ili “Reignite” (stvar koja je nepravedno samo na limited izdanju!) su dokaz da i dalje najbolje zvuče kad odluče biti jednostavno – metalci.

U žanru u kojem je svaki riff za sebe odličan i bomba, KSE su bend čiji aranžmani znaju biti prilagođeni i radiju i tipičnoj američkoj publici, ali i bend koji je jedan od rijetkih koji uspijevaju ponosno mahati svojom zastavom čak 16 godina nakon što su se pojavili pod okriljem najvećeg metal izdavača tadašnjice.

Ovaj album definitivni je napredak u odnosu na posljednjih nekoliko, a ne bi bilo iznenađenje ni da kod finalnog računa završi visoko na postolju blizu “AOJB” i “As Daylight Dies”. Ambicija im više ne treba, samopouzdanje im daje legija sljedbenika, a strast je ono što su još jednom definitivno uspjeli probuditi!