Mando Diao na svježi akustični pogon

Nakon velikog uspjeha posljednjeg studijskog albuma i turneje na kojoj je bilo problema zbog čega je otkazan i zagrebački koncert, dečki su uzeli manju kreativnu pauzu koju popunjavaju raznim kompilacijama.

Tako je krajem 2009. izdana skupina rariteta pod imenom “The Malevolence of Mando Diao 2002-2007“, a krajem 2010. najveći hitovi pod okriljem akustike.“Above And Beyond” ima nekoliko vrsta izdanja, a ovo pred nama je ‘obično’ standardno izdanje s jednim CD-om i petnaest pjesama. Kroz njih se pokušalo uzeti samo vrhnje Mando Diao karijere i okvirno je to to, ovaj album najbolji je prezenter sve energije i šarma kojeg ovi Švedi posjeduju. Možda se trebala malo drugačije rasporediti tracklista jer nekih bitnih pjesama nema, ali svaki fan bi napravio svoju i nikad ne bi svi bili do kraja zadovoljni, pa na kraju možemo biti zadovoljni pruženim, posebno zbog drugačijih i barem jednako zanimljivih izvedbi.

Obično akustične kompilacije znaju biti malo zbrkane, aljkave, ali Mando Diao ništa nisu htjeli prepustiti slučaju, posebno kad su po drugi put u karijeri uspjeli doći do vrha. Kada se malo bolje pogleda, s albumom “Give Me Fire” su i debelo premašili uspjehe prva dva albuma zbog čega sada ne žele ponovno komercijalno pasti kao s albumima “Ode to Ochrasy” i “Never Seen the Light of Day“.

Šaranja koja su pružili kroz studijske albume na “Above And Beyond” ujednačili su u niz prekrasnih akustičnih pjesama potpomognutih velikim brojem gudačkih dionica čime su pokazali da i u ogoljenim verzijama njihova glazba ima nevjerojatan melodijski element, pa ne čude mnogi njihovi hitovi u punoj rock spremi.

Čak i njihov najveći hit “Dance with Somebody” kojim su se pokosili sve pred sobom zvuči svježe i originalno, kao potpuno nova pjesma u odnosu na ono što je treštalo sa svih strana prije koju godinu. Klavir, prigušeni zvuci ostalih instrumenata i sanjivi vokali dali su dimenziju bendu na ovoj skladbi, ali i cijelom izdanju jer i ostatak albuma djeluje vrlo impresivno i moćno.

Jedan od vrhunaca izdanja gostovanje je Juliette Lewis u skladbi “High Heels” jer se u njoj osjeća jak seksualni naboj među vokalima kao da im je to zadnji spoj prije kraja svijeta. Osim nje, na ovom akustičnom setu gostovalo je još nekoliko vrlo bitnih glazbenika od kojih svakako treba izdvojiti Raya Daviesa.

Iako su mnoge pjesme dobile mnogo smirenije verzije u odnosu na originale, neke pjesme bi stvarno bilo šteta degradirati u mirne tonove. To je i sam Mando Diao zaključio, pa je pjesme poput “Down In The Past” ostavio u ludoj i nabrijanoj atmosferi. To je bila odlična stvar i za sam koncert jer se njome publika ponovno razuzdala što se jasno čuje.

Da su Britanci, Mando Diao bi bio barem u rangu s Franz Ferdinandom, ako ih ne bi i prešišali, a ovako ipak nisu toliko velike zvijezde kolike bi trebali biti zbog svoje glazbe i hitova. Europu su odavno pokorili, bilo u električnoj, bilo u akustičnoj formaciji, a ako tako nastave vjerojatno će i drugi shvatiti da Švedska nije neka drugorazredna država što se glazbe tiče, već dapače, da pruža odlični kontrast neprikosnovenim Amerima i Britancima.

U cijeloj toj priči, “Above And Beyond” zvuči kao melem na ranu, kao album kojeg treba posjedovati svaki fan benda, a kojim će se oduševiti i mnogi koji su s ovim bendom na vi. Razlog tome je što je Mando Diao vrhunski bend odličnih glazbenika i bezvremenskih pjesama što se osjeti i u mnogo drugačijim aranžmanima jer dobra pjesma je dobra pjesma.

Ako su nekima na početku karijere ovi dečki izgledali tek kao manekeni s gitarama koji nikad neće ništa postići, nakon pet albuma možemo reći da su dečki velik bend koji je došao u pravo vrijeme i osvježio nam dan, a “Above And Beyond” pravi je put da ne zapnu u rutinu skladanja pjesama i neprekidnog sviranja na turnejama.