Malo The Killersa i malo Vatre

Rijeka je grad koji je poznat po dugogodišnjoj rock tradiciji i nizu bendova koji su harali ili još i danas haraju Hrvatskom. Jedan od najnovijih riječkih uzdanica su Morso, sedmeročlani bend koji je neki dan objavio svoj prvijenac “Izlog“.

Bend je nastao prije tri godine, ali članovi se znaju od mnogo ranije, ponajviše iz benda Tha B Inside u kojem su svi svirali, nakon čega su krenuli na ‘turneju’ po drugim riječkim bendovima poput Let3 i E.N.I., da bi se potom ponovno okupili, promijenili glazbene smjerokaze i ozbiljno krenuli s Morsom.

Album “Izlog” jedan je klasičan milenijski novovalni album u kojemu se isprepliću mnogi svjetski glazbeni uzori, najviše u vidu bendova od prije dvadesetak (i nešto) godina, a u današnjem pogledu najbliži su The Killersima ili Editorsima uz koje se može osjetiti i podosta velika opčinjenost zvukom Vatre, što baš i nije pretjerano pohvalno.

Sve pjesme su vrlo bogate i živahne, rekao bih jako upečatljive i radiofonične, pa me ne bi začudilo da nekoliko skladbi postanu i radijski hitovi tijekom ovog ljeta (a možda i duže). Gitare su žestoke, a synthovi šaroliki, pa se vidi da je Morso dobro popratio ‘vanjske’ utjecaje prilikom pisanja pjesama zbog čega im dajem dodatni plus jer nisu još jedan bend koji rekcikliraju ex-yu scenu.

Osim zanimljivog glazbenog dijela, interesantno je čuti i međuigru muškog i ženskog vokala. Neprestana izmjenjivanja za mikrofonom grubljeg muškog i nešto blažeg ali vrlo prodornog ženskog glasa daje pjesmama dodatnu dinamiku koja je vrlo usklađena s gitarama i synthovima.

Dosta dugo sam se mučio koje pjesme da istaknem jer su sve vrlo ujednačene i zarazne pa se u jednom trenutku čini jedna bolja, dok u drugom neka sasvim deseta. To je možda i glavna prednost albuma jer će svaki slušatelj naći svoju ‘najdražu stvar’ bez obzira da li je ona dosad bila singl ili ne. Ali evo nekih…

Uvodna “Dar” je gotovo tipična The Killers skladba, s raznim poigravanjima tijekom ‘stihova’ i vrlo pamtljivim i velikim refrenom, “Kao da znam kraj” je najtmurnije atmosfere, gotovo potpuno na tragu kako to rade i Editorsi, “Znak” je najrockerskija, vrlo žestoka i brza, “Publika za smijanje” je pokupila ‘dobitnu formulu’ Vatre s njihovog posljednjeg albuma, dok u pjesmi “Lijek” Ivana preuzima pjevanje u cijelosti pa se ta pjesma ističe u odnosu na druge po tom pogledu.

Sve veći broj bendova mlađe generacije okreće se svjetskim trendovima te ih donekle pokušavaju kopirati za ovdašnje uspjehe pa smo tako dobili mnogo novih žanrova na našem rock nebu koji dosad nisu bili pretjerano (da ne kažem uopće) zastupljeni, od garažnog rocka, dance rocka, new wavea… Jednom riječju indie rocka.

Jedna od bitnih razlika između inozemnih i tuzemnih bendova je taj što su oni vrlo popularni u svojim zemljama, a naši su još uvijek marginalci jer ljudi ne shvaćaju da imamo i mi dobre bendove, samo što ih toliko ne isfuravamo poput NME-a ili Uncuta, nego se radije zamaramo zašto se Severina igra s crkvenim dogmama, a očito je da samo želi biti u centru pažnje. To se zove moć medija koji oblikuju prioritete masa…

Gdje je Morso u cijeloj priči?! To će se tek vidjeti… Solidan su bend, album “Izlog” je također dobar, a sad preostaje na ljudima da ih prihvate ili ne prihvate. Nisu u samom vrhu bendova našeg ‘post-milenijskog novog vala’, ali su u zlatnoj sredini, a uvelike im može pomoći sličnost s Vatrom u pojedinim trenucima.