Lirski genije i irske melodije

    2935

    The Pogues

    The Ultimate Collection

    Datum izdanja: 05.04.2005.

    Izdavač: Warner Music / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Rainy Night In Soho
    2. Sally MacLennane
    3. The Irish Rover
    4. Dirty Old Town
    5. Fairytale Of New York feat. Kirsty MacColl
    6. Streams Of Whiskey
    7. If I Shall Fall From Grace With God
    8. Fiesta
    9. Body Of An American
    10. Misty Morning, Albert Bridge
    11. Repeal Of The Licensing Laws
    12. Boys From The County Hell
    13. The Sunnyside Of The Street
    14. A Pair Of Brown Eyes
    15. Summer In Siam
    16. The Sickbed of Cuchulainn
    17. London Girl
    18. Tuesday Morning
    19. White City
    20. Hell’s Ditch
    21. Young Ned Of The Hill
    22. Thousands Are Sailing
    1. Streams Of Whiskey
    2. If I Should Fall From Grace With God
    3. Boys From The County Hell
    4. The Broad Majestic Shannon
    5. Young Ned Of The Hill
    6. Turkish Song Of The Damned
    7. Rainy Night In Soho
    8. Tuesday Morning
    9. Rain Street
    10. A Pair Of Brown Eyes
    11. Repeal Of The Licensing Laws
    12. The Old Main Drag
    13. Thousands Are Sailing
    14. Body Of An American
    15. Sally MacLennane
    16. Lullaby Of London
    17. Dirty Old Town
    18. Bottle Of Smoke
    19. The Sickbed Of Cuchulainn
    20. Fairytale Of New York
    21. Fiesta
    22. The Irish Rover

    Najnoviji dvostruki album naslovljen “The Ultimate Collection” donosi ono najbolje od legendarnih The Poguesa – u studiju i na stageu. Prvi će vas CD počastiti sa 22 najpoznatije skladbe skinute s njihovih sedam studijskih albuma, dok CD drugi donosi također 22 pjesme, ali one odsvirane na Brixton Academy u sklopu njihove UK turneje iz 2001.

    Stvarno je, nakon preslušavanja oba ova CD-a, teško ne spojiti riječi ‘McGowan‘ i ‘genije‘ u istu rečenicu, jer Shane McGowan zaista to jest. Genije, čudo prirode. Za one koji se pitaju zašto, odgovor je vrlo jednostavan, a glasi “Rainy Night In Soho“. Tom pjesmom započinje prvi CD i u njoj će McGowan pokazati svu raskoš svog talenta da napravi stvarno lijepu i krhku pjesmu koja će vas opčiniti prije nego toga uopće postanete svjesni (a opčinjenost se, u mom slučaju, uglavnom odnosi na zadnja dva stiha).

    Ali šteta je pridavati sve zasluge za uspjeh The Poguesa samo McGowanu i njegovom vokalu od kojeg se ježi koža, kad u bendu postoje i osobe kao što je Jem Finer. A on je koautor najpoznatije pjesme ovoga benda (i ujedno najljepše božićne pjesme ikada napisane) – “Fairytale Of New York“, koju je McGowan otpjevao u duetu s nažalost pokojnom Kirsty MacColl. Također je šteta što su The Poguesi poznati samo po svojim irskim folk pjesmicama, jer se njihov doprinos cjelokupnom glazbenom svijetu ne može svesti samo na popularizaciju Irske i njezinih specifičnih melodija.

    Muziku podržava

    Nemojte me krivo shvatiti, nemam ja ništa protiv ni Irske ni karakteristične joj glazbe, ali je činjenica da su The Pogues istraživali i po drugim udaljenim mjestima i različitim krajevima glazbenog svijeta. “Fiesta” donosi putovanje u malo španjolsko selo, s koridama i svim ostalim; “Summer In Siam” je istočnjački san čiji će vas tri i pol puta ponovljeni refren doista dovesti do točke potpunog smiraja i nepodnošljive lakoće postojanja, a “London Girl” je MacGowanov povratak sjevernjačkom soulu.

    Od ostalih dobro znanih pjesama tu su još i “Irish Rover“, suradnja s The Dublinersima i prva pjesma benda koja je ušla na UK Top 10, urbana oda “Dirty Old Town“, te “Misty Morning, Albert Bridge” kao još jedan dokaz McGowanovog lirskog genija. Mogla bih sad ovdje još spomenuti i “Tuesday Morning” i “A Pair Of Brown Eyes“, ali nekako mislim da je i bez njih sasvim jasno o kakvoj se kompilaciji ovdje radi.

    Ako se prisjetite tko je sve producirao albume The Poguesa – Elvis Costello, Joe Strummer i Steve Lilywhite (U2), između ostalih – teško je ne posumnjati u mogućnost da im i live nastupi zvuče jednako dobro i uvjerljivo kao i studijski albumi (osobito ako se još k tome uzme u obzir i MacGowanov problem s alkoholom i drogama). Na sreću, snimka jednog od njihovih koncerata iz 2001. sasvim je dovoljan dokaz da sjaj The Poguesa ne slabi niti u live izvedbama, zapravo da sjaji čak i jače nego što bi ste se ikada usudili pomisliti.

    Muziku podržava