LHD “Off The Grid”: The Bambi Molesters duh živi dalje

Recenzija albuma LHD “Off The Grid”.

Pred četiri godine dogodilo se jedno od najvećih iznenađenja kada su jasno posvađani The Bambi Molesters svaki na svoj način zaključili priču oko svojeg matičnog benda. Dalibor Pavičić imao je velike planove s grupom The Strange, pa je ostatak Bambija zamijenio s My Buddy Mooseom, ali je dosad izdao tek jedan mršavi singl upotpunjen s dva kavera, dok je ostatak benda mirno i staloženo krenulo dalje.

LHD je, kako se na prvu čini, nastao čisto kao posljedica Daliborove odluke o ‘masovnoj zamjeni u bendu’ jer su osjećali da i dalje imaju mnogo toga za reći, da The Bambi Molesters i dalje žive u njima, iako službeno više ne postoje. Tako su Lada, Hrvoje i Dinko jednostavno spojili prva slova svojih imena u novi projekt koji svira ‘staru’ nam glazbu kakvu smo navikli čuti od matičnog benda.

Naravno, glazba nije natjecanje (iako postoje i glazbene nagrade), a inspiraciju ne treba silovati, što se najbolje osjeća upravo u ovom albumu gdje se od prvog takta osjeća neka opuštenost koja LHD nosi kroz svih deset pjesama. Kao da su u miru guštali, održavali probe bez velikih (medijskih) reflektora, te se držali principa ‘što bude, bit će’. Na kraju je ispao “Off the Grid”, još jedan prekrasni instrumentalni surf rock album iz Siska.

S ovim albumom kritičarima neće trebati ‘otkrivanje tople vode’ kako bi opisali zvuk benda jer ovo jesu The Bambi Molesters s jednom gitarom manje. Ta gitara manje nije manjak u cijeloj priči jer je trio fino sve posložio, pa i dalje dobivamo zabavne i šarolike glazbene podloge koje potiču instantno mrdanje guzicom.

Koliko god vrijeme u kojem je album nastajao nije bio nimalo inspirativno (pandemija + potresi u Zagrebu i Sisku/Petrinji), toliko iz ovih pjesama izlazi duh zajedništva, prijateljstva i neke nevjerojatne topline koja te natjera na preslušavanje albuma iznova. Vidi se da ovaj trojac ima mnogo iskustva, da dobro znaju što rade, te da je svijetla budućnost pred njima. Ako im se posreći, vjerojatno će i dobiti pokoju nagradu za debitanta godine, kako to posljednjih godina ide kod naše ‘struke’…

Šalu na stranu, ovih deset pjesama lansira LHD u visine na kojima su The Bambi Molesters bili. Album je složen kao cjelina, od početka do kraja teče besprijekorno i nema tu nekih loših momenata koje bi rado izbrisali. Od uvodne “Tzar of Premantura” koja je pjesma ‘sitnog veza’, prepuna surf minijatura, preko središnjice s prekrasnim “Boiling Water, Dreamy Girl” i “Stage Bomb” sve do završne balade “This Caramel Should Cover the Earth”, sve djeluje opojno, zavodljivo, jednom riječju, odlično.