Koncert za pamćenje/album za pamćenje

Oduvijek sam bio veliki štovatelj lika i djela Laure Pausini… kako ovo teško zvuči, kao da započinjem recenziju nekog od djela velikih ruskih klasika, a ne live albuma velike talijanske pop dive.. ali moram priznati da je tako. Nikada se nisam libio reći i napisati lijepe stvari o izvođačima i njihovim pjesmama kada to stvarno zaslužuju. Laura Pausini je jedna od takvih.

Priznata diva svjetskog glasa, popularna i cijenjena daleko izvan granica rodne Italije koja je reputaciju iznimne pjevačice gradila postepeno svojim izuzetnim talentom, predivnim glasom i izuzetnim vokalnim sposobnostima.

Da sam znao da je izvrsna u svom studijskom djelovanju to uopće nije bilo sporno, ali nakon što sam imao prilike preslušati njezin posljednji album “Live In Paris 05” još mi je postala draža jer stvarno nemate prilike često čuti da je neka live izvedba nadjačala svoju studijsku, izvornu verziju. Upravo se to dogodili na ovom albumu koji sam preslušao sada već nebrojen broj puta.

Nakon što se za početak izvrtio nekoliko puta u mom CD playeru iz čiste znatiželje sam krenuo te pjesme poslušati u studijskoj varijanti kako bi moja procjena bila što točnija i vjerodostojnija. Rezultat je ispao onakav kakvog sam ga maločas naveo. Pjesme su sa ovom uživo izvedbom dobile na dubini, poslale su ‘sočnije’ i bogatije zvukom, a predivan Laurin glas cjelokupan dojam uzdignuo je do nebeskih visina.

Tehnika je učinila svoje – album je izvrsno produciran, publika se čuje u idealnim trenutcima kako bi se dočarao ugođaj u dvorani i brojnost. Niti u jednom trenutku se ne osjeti nagli fade out glasne mase kako sam to na nekoliko zadnjih albuma imao prilike čuti već cijela stvar teče prirodno pa se ostavlja dojam kako nikakve tehničke intervencije nisu korištene.

Što se samih skladbi tiče, kada sam u prvom dodiru s albumom pogledao popis pjesama koje su dodane na albumu malo sam se razočarao izostavljanjem nekih mojih osobnih favorita. No sve sam to zaboravio čim je čarolija krenula i Laura otpjevala prve stihove prelijepe “Gente“. Kao u najljepšoj ljubavnoj bajci uslijedile su krasne “Vivimi” i “La Solitudine” zatim veliki hit “Se Fue” te ‘Medley‘ u kojem su idealno stopljene “Cuando Se Ama (Sei Que Me Amavas)”, “Mi Rubi L’Anima”, “Un Amico E Cosi” i “Come Se Non Fosse Stato Mai Amore” u jednu predivnu baladu.

Album je zaključila “Le Choce Che Vivi“, a kao bonus dodatak na kraju albuma dolazi i unplugged verzija pjesme “Viveme” sa probe u garderobi Wiltern Teatra u Los Angelesu iz travnja 2005. godine. Moram još spomenuti da ovo izdanje prati i istoimeni DVD sa snimkom koncerta.

Ako istinski volite glazbu, ako ste zaljubljeni, ako ste sanjar ili jednostavno uživate u čaroliji koju nam glazba ponekad donosi nikako nemojte zaobići ovo izdanje jer dojam koji će na vas ostaviti bit će jedinstven.