King Gizzard & the Lizard Wizard “Changes”: Dočekali ga nakon pet godina

Ponovljena je 2017., Gizzardi su objavili pet albuma u jednoj godini. Paralela između 2017. i 2022. je upravo ovaj album, jer je “Changes” tada trebao biti objavljen za kraj, ali s obzirom na to da nisu sve finalizirali kako su željeli, te pjesme su ostavili po strani, sakupili sve dotadašnje otpatke i objavili “Gumboot Soup” (sad znamo i razlog zašto je peti najavljeni album izdan baš zadnji dan u godini!).

Kad je na albumu rađeno preko pet godina, jasno je da taj album mora biti nešto posebno i drugačije. Za ovaj koncept albuma jednostavno ću kopirati njihovu nedavnu izjavu s društvenih mreža – We wanted to see how far we could take a single idea; a chord+key change from D major to F# major. What would it sound like if we oscillated between those two keys? Turns out, it sounded pretty good so we took the idea pretty far; we made a whole record. Ispalo je dobro, i ja se s tom izjavom mogu složiti.

Kako taj koncept zvuči? Najlakše bi album “Changes” mogao opisati kao svojevrsnu kombinaciju albuma “Oddments” i “Sketches of Brunswick East”. Ukratko, ima jazz kao osnovu, a zatim improvizacije u raznim smjerovima, od nekog world musica, preko popa i soula, do garaža i r&b-ja. Kroz svih sedam pjesama provlači se taj plesni groove koji nosi album. U konačnici, sve ispada kao još jedna vrlo uspješna i zabavna zajebancija od ovih ludih Australaca.

Naslovna skladba otvara album i ona je najduža. Ovih 13 minuta je daleko od najduže Gizzardove pjesme u ovoj godini, ali bitno je da se standard održava s tako dugačkim pjesama kroz svih pet ovogodišnjih albuma. Tu se jasno osjeća da je jam u prvom planu i da su se igrali koliko god su mogli.

S druge strane, preostalih šest pjesama je znatno kraće, s više manje u formama radio single dužina, a mnoge od njih bi stvarno i mogle postati svojevrsni hitovi, kada bi radijskim urednicima Gizzardi bili zanimljivi. Najdojmljivija među njima je “Astroturf” (istini za volju, sedam i pol minutna jer su se ponovno imali vremena totalno razmahati), ali i ostatak drži visok ritam.

“Hate Dancin'” je s razlogom izabrana kao prvi singl jer sjeda na prvu, “No Body” je neka retro psihodelija koju bi mogao usporediti s ranijim radovima Tame Impale i MGMT-a, “Gondii” je neurotična psihodelija, “Exploding Suns” je minimalistička, dok završna “Short Change” vraća se uvodnoj brijačini.

“Changes” je neuobičajeni album, pa ako niste naviknuti na skokove kroz žanrove ovog benda, možda vam i neće sjesti na prvu. S druge strane, ovdje su pustili maštu na volji, te se igrali kao rijetko kad do sada, zbog čega ovo jest jedan od njihovih najzanimljivijih albuma što se same ideje tiče.

Ako se mene pita, Gizzardi su još jednom položili svoju godinu s izvrsnim jer malotko danas može izdati pet toliko različitih albuma, a opet da imaju jasnu poveznicu da su to oni. Za kraj, najbolje ih je i poredati. Evo kako sam ja doživio njihove ovogodišnje albume:

1. Ice, Death, Planets, Lungs, Mushrooms and Lava
2. Changes
3. Laminated Denim
4. Omnium Gatherum
5. Made in Timeland