King Gizzard & The Lizard Wizard: Novi Gizzardi kao album dosadašnjih otpadaka

    4014

    King Gizzard & The Lizard Wizard

    Omnium Gatherum

    Datum izdanja: 22.04.2022.

    Izdavač: KGLW

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Dripping Tap
    2. Magenta Mountain
    3. Kepler-22b
    4. Gaia
    5. Ambergris
    6. Sadie Sorceress
    7. Evilest Man
    8. The Garden Goblin
    9. Blame It On The Weather
    10. Persistence
    11. The Grim Reaper
    12. Presumptuous
    13. Predator X
    14. Red Smoke
    15. Candles
    16. The Funeral

    King Gizzard & The Lizard Wizard “Omnium Gatherum” recenzija.

    Već dugo vremena Gizzardi nisu imali toliko dobru i upečatljivu pjesmu poput “The Dripping Tap” kao najavni singl nekog izdanja. Ta pjesma je njihova suština, nabrijana i s nizom prijelaza iz čiste brijačine u neku vrstu retro soul rocka pa natrag, te, ako se mene pita, spada među njihove najbolje radove. Kako je album najavljen kao svojevrsno jammanje, tako sam očekivao da će takvih pjesama biti više, a na kraju smo dobili jedan od najdužih albuma (i po broju pjesama) koji je potpuno napustio koncept onoga što ih je vodilo veliku većinu karijere – jedan album, jedna žanrovska odrednica. Pa tako, umjesto jednog frenetičnog albuma prepunog urnebesnih solaža, dobili smo žanrovski šarolik album koji teško teče…

    Muziku podržava

    Sljedeći singl “Magenta Mountain” postavio je prva pitanja hoće li album zaista ići u smjeru čistih improvizacija, kao što su najavili, ili će biti šarolik poput “Gumboot Soup”, jer pjesma je laganija (recimo na tragu “Crumbling Castle” samo eklektičnija), a u svojoj live verziji vrlo zanimljiva, dok studijski nešto manje. No, sada je jasno da su ove dvije pjesme i ponajbolje pjesme na albumu, pa ne čudi zašto su prve puštene na slušanje fanovima.

    Tad je došla “Kepler-22b” i bilo je sasvim jasno da smo dobili čušpajz album…

    Od “Kepler-22b” nadalje, do završne šesnaeste pjesme “The Funeral”, izmjenjuju se žanrovi kojima su nas već počastili na proteklim izdanjima. Najviše pjesama zvuči kao da su ispale sa sessiona “Butterfly 3000” i nisu prošle za taj album, dok s ponekim bljeskom, ponajprije žešćih rifova (recimo “Gaia” i “Predator X” koje zvuče kao otpadci s “Infest The Rats’ Nest”), ukazuju na to da ih nije do kraja uzela neka moderna neo-psihodelija u kojoj se i ne snalaze najbolje.

    Najveći problem albuma jest ta pretjerana šarolikost, posebno ako u obzir uzmemo da su to Gizzardi. Dobar dio pjesama je jednostavno bezličan i bolje da su ih totalno preskočili, nego objavili ovakve kakve imamo priliku čuti. Osim već spomenite “Kepler-22b”, za koju je jasno da mi nije sjela, sljedeće ‘na tapeti’ su mi svakako “Ambergris”, koja igra na neke jazzy trikove, “Sadie Sorceress” s kojom pokušavaju ući na teritorij hip-hopa, dok u “Blame It On The Weather” milion puta ponovi referencu iz naslova albuma…

    Kako ne bi ispalo da su na albumu samo loše stvari, svakako bih izdvojio “Evilest Man”, sličnog žanrovskog opredjeljenja (pod tim mislim neka kulerska neo-psihodelija, ali u ovom slučaju nešto energičnija i spremnija na eksperimentiranje) i traje preko sedam minuta. I kad tu podvučemo crtu, jasno je da je ovaj album predugačak u svakom pogledu. Najduže pjesme su ujedno i najbolje (“The Dripping Tap”, “Magenta Mountain” i “Evilest Man”) i njih tri zajedno traju 32 minute. Da se njima nadodala još neka od preostalih pjesama, dobilo bi se znatno bolje i koherentnije izdanje. Ovako smo dobili 16 pjesama i 80 minuta, a s 5-6 pjesama i upola manjom minutažom, album bi bio slobodniji, prohodniji i naveliko bolji i pristupačniji nego što je to finalni rezultat albuma “Omnium Gatherum”.

    Nekako u posljednje vrijeme King Gizzard & The Lizard Wizard dosta vrludaju u želji da naprave nešto novo i suludo, ali kako god okrenemo, mnogo su im dojmljiviji albumi kad imaju jednu temu (koja je psihodeličnog ili progresivnog usmjerenja), nego ovako šaroliko, ali ono što je najvažnije, ovdje su mnogo toga nabacali, a zapravo je malo toga slušljivo do razine da ih možemo nazvati pjesmama. Vjerujem da će i ove pjesme puno bolje zazvučati uživo nego ovako studijski, ali s obzirom da već imaju ‘milijun’ pjesama u svojoj pjesmarici i stalno mijenjaju setliste, pitanje je hoćemo li koju od njih čuti uskoro u Šibeniku. Što se mene tiče, dajte “The Dripping Tap”, a ostalo slobodno preskočite…

    Muziku podržava