Kako bi pop punk trebao zvučati

Katkad mi se čini da se većina novijih punk albuma može svesti na jedno te istih par rečenica, jer svi tvore prilično monotonu masu jednoličnih pjesama – kako zvukom, tako i tematikom. Oni koji su nekad briljirali svojom žestinom ili nekim neuobičajenijim trikovima, s vremena na vrijeme omlohave i izgube ikakav kontakt s glazbom kakvu su nekada svirali. Screeching Weasel je kroz više od 15 godina ostao svoj – mekan od početka.

Screeching Weasel je, vjerujem, jedan od manje poznatih bendova koji se skrivaju pod etiketom Fat Wreck Chords. Zahvaljujući Fat Wrecku, u punk ulazi sve više i više klinaca ohrabreni imenima poput NOFX-a ili No Use For A Name. No, Screeching Weasel je na neki način ostao pomalo u sjeni.

Bend postoji još od 1986. kada je Ben Weasel posjetio koncert velikih The Ramonesa. Slušajući njihovu muziku, ne možete ne pomišljati na The Ramonese, jer ona tako neodoljivo podsjeća na njih. Iza sebe imaju mnoštvo izdanja, mnoštvo hitova i mnoštvo turneja. Nažalost, imali su i priličan broj raspada, promjena u sastavu benda. No, nikada nisu izgubili taj svoj poseban štih koji drže od prvog albuma.

Oni su provokativni, direktni i u tome se izvrsno snalaze. Sigurno postoji velik broj ljudi koji su ih od početka kritizirali da su čiste kopije The Ramonesa i da nisu zaslužili samim time pohvale, no meni se čini da su se u tome što su radili izvrsno snašli. To možda jest svojevrsna imitacija The Ramonesa, kao i brojni drugi takvi bendovi tog perioda, ali ruku na srce – The Ramonesi su bend koji je imao najviše utjecaja na više ili manje punk bendove tog, a i kasnijeg perioda.

“Weasel Mania” sadrži komadiće iz gotovo svakog perioda njihove povijesti. Za sve one koji nikada nisu prije čuli kako ovaj bend zvuči, “Weasel Mania” je fantastičan način da vas uputi u sfere glazbe Screeching Weasela. No, čim se odvrti prvih nekoliko pjesama, shvatit ćete da se iza ovog, možda ne toliko poznatog imena, kriju prilično poznate stvari. Činjenica jest da se očituju pomaci od albuma od albuma, no u globalu, ostali su svoji.

Bilo bi teško ovakav album zamisliti bez stvari poput “Hey Surburbia“, “I Wanna Be A Homosexual” ili “My Brain Hurts“. No, s druge strane, tu toliko nedostaju još brojne stvari koje su snimljene davnih dana, a po meni zaista zaslužuju mjesto na ovom albumu. Problem je u tome što je prilično teško iz tolikog broja izdanja i tolikog broja stvari odabrati onih nekoliko koje će biti upravo najbolje. Mislim da je Benu bio poveći problem nanizati tridesetak po njemu najkvalitetnijih pjesama, no finalni rezultat je zaista očaravajuć.

Fat Wreck se također prilično potrudio oko samog omota albuma koji sadrži ‘predgovor’ Ben Weasela i ostatka benda, što je interesantno štivo svakome tko je ljubitelj benda. Ostatak knjižice sadrži brojne fotografije benda, fotografije covera starih albuma i stare flajere od koncerata Screeching Weasela.

Svaki žanr ima svoje minuse i pluseve. Screeching Weasel je jedan od bendova šta stoje na čelu pop punka koji je danas toliko uhvatio maha i, nažalost, transformirao se u nešto što je gotovo pa neslušljivo. Ovaj ‘greatest hits’ album je dokaz da je u početku i pop punk imao perspektive. Šteta što se razvio u krivom pravcu.