Kad ljubav ne gubi sjaj

Strmoglavi pad prodaje ‘fizičkih’ nosača zvuka ima i koju dobru stranu, poput one da prigodu da se predstave službenim izdanjima dobiva sve veći broj domaćih rock bendova.

Naime, u ne tako davnim vremenima naši su izdavači bili poprilično bezbrižni. S kojom domaćom ‘zvijezdom’ i eventualno još usputnim, ‘reda radi’ bendom, zarada je dolazila od (pre)prodaja stranih izdanja, pa se malo tko ozbiljno obazirao na domaću scenu. Najlakše je bilo govoriti da je nema, no svi znamo da je svaki vremenski period imao svoje junake među kojima se uvijek moglo naći ozbiljnih bendova. No njih je, prije svega, trebalo prepoznati, pa nakon toga i štogod uložiti.

A to je bio preveliki posao i rizik i, što je najvažnije, nije bilo nikakve garancije da će se na njima zaraditi, pa zašto bi se uopće trudilo na tom planu. Takav odnos prema glazbi i glazbenicima, čemu su kumovali (i kumuju) i veliki mediji, naprosto je ‘gušio’ scenu blokiravši mnoge izvođače da se pokažu i dokažu da mogu i znaju. Pa se u zadnje vrijeme, kada im se, silom prilika, otvorila mogućnost javne prezentacije, svako malo čudimo ko ‘pura jajetu’ kad čujemo neki dobar bend i zapitamo ‘otkud sad ovi’? Pa eto, svirali su godinama, ali im nismo dali pravu prigodu. Dobro, u novonastalim okolnostima događa se da do službenih izdanja dolaze bendovi koji to ni u snu ne bi trebali, no s većom ponudom lakše će se iskristalizirati stvarna kvaliteta, a odbaciti ono što ne valja. Iako je ekipa iz Vulkana davnih dana započela suradnju, još tamo sredinom devedesetih u bendu Trix (3X), a u godinama prije ili kasnije se dokazala u manje ili više poznatim bendovima Hrvatske i regije, da se nisu dogodile poviše navedene okolnosti, teže bi došla do prigode da objavi album.Dakle, Zlatan Ćehić Ćeha svirao je bas osamdesetih i devedesetih (1984-1995), te dvijetisućitih (2006-2012) u Divljim jagodama, a na albumu “Labude, kad rata ne bude” (1994.) još i pjevao, a gitarist Mario Zidar počeo je s Fantomima, pa bio u Hard Time, a javnost ga je pobliže upoznala zadnjih 5-6 godina kao člana Prljavog kazališta. Treća okosnica benda je Robert Jurčec Muha, koji je u karijeri prosjedio za bubnjevima mnogih bendova, a neki su Legija, Glasnici nade, Hard Time, Drugi način i Rockheads.

Dugogodišnje glazbeno iskustvo i uzajamno prijateljstvo ‘natjeralo’ ih je da formiraju novi bend, probaju nešto odsvirati i snimiti, pa je, eto, njihov Vulkan eruptirao i uzdignuo se na slabašnu nam rock scenu. No, da odmah prerežemo bilo kakve iluzije, recimo da “Vulkan” nije nikakvo remek-djelo, ništa što bi napravilo revolucionarni zaokret, već više jedan sasvim solidan album kojega je u najvećem dijelu jako lijepo slušati, a koji tek na momente djeluje bezveze. Himnično-melodične pjesme čvrstih i zdravih ritam sekcija, pamtljivih refrena i odmjerene ljubavne tematike, bez značajnijih pičkoplačasto-patetičnih tema i tonova, zanimljivo su dobro štivo za ne prezahtjevnog rockera.

Dodamo li tome da je većinu tekstova napisao originalni, i po mnogima jedini ‘pravi’ pjevač Divljih jagoda Toni Janković, lako je zaključiti da je upravo taj segment nešto najbolje na albumu. Samim tim jer se osim ‘ljubakanjima’, pomalo bave i sociološkim, istina ne preteškim, temama, a uz značajan udio Ines Ćehić, izbjegnuta su česta ponavljanja, što je također vrijedna stvar ovog izdanja. Kao i činjenica da traje rockerskih 35 minuta, s tečnim i jasnim pjesmama ‘uokvirenih’ između 3 i 4 minute. Još da “Ja nisam tvoj” i “Budi prijatelj moj” nisu jedna za drugom …

Stilski, album balansira između malo poperskih, najviše rockerskih i dosta hard rockerskih komponenata, što će reći da ima lako probavljivih, ali i žestokih, oštrijih i sirovijih, ali poprilično transparentno raspoređenih tonova i ritmova. Ćehini vokali najbolje ‘legnu’ u pjesmama srednjeg, a posebno sporog tempa, bubnjevi kombiniraju profesionalan i kreativan odnos, unoseći lepršavost u pojedine pjesme u pravim trenucima, a hard rockerski ‘pečat’ daju gitarske sheme s harmoničnmo posloženim riffovima, te osvježenim, živahnim, oštrim, nadahnutim i nadasve preciznim solodionicama.

U uvodnom dijelu ‘gromovita’ stvar “Vulkan” snažna je hard rock numera garnirana kraljevskim soundom Hammonda, čvrstim riffovima, probojnim solažama i kombinatornim bubnjevima, a rockerske 70-e prizvane su u još jednoj ‘sirovijoj’ pjesmi “Turbo Blues“, s time da će se u uvodnom soundu gitara prepoznati raniji The Cult. “Treba mi tvoja ljubav” je onako, pop-rockerska hitčina, a “Rozi” je pjesma namijenjena motorističkim feštama, toliko dobra da bi bilo najbolje da je ovdje nema. Ili da je bonus nekog inozemnog izdanja. Grozno.

“Ako nam ljubav izgubi sjaj” je klasična balada, s decentnim pianom, onako po uzoru na Divlje jagode iz boljih dana, što i ne čudi jer joj je Toni kompletan autor, a “Budi prijatelj moj“, objavljena 1996. na albumu grupe 3X, također je dobar rock komad, kojemu bi dobro došlo nešto više teksta od jedne cijele i dvije polovne strofe. “Otkud ti“, stvar srednjeg tempa, najljepša je i najdojmljivija pjesma, i iako poprilično melankoličnog ugođaja, kombinacija snage, emocija, dubine i teatralnog ambijenta puni je energijom, dok je završna “Svjetlo na kraju puta” suroviji rock naslov ispunjen grubljim riffovima i silovitijim bubnjevima.

Na kraju krajeva, kako već ranije rekosmo, nije baš da će “Vulkan” prodrmati i iz korijena promijeniti odnos na domaćoj rock pozornici, no da se svakako radi o zdravom rockerskom albumu s puno elemenata koji nedostaju većini današnjih bendova, to nema dvojbe. Upravo je to razlog da ga se sa zanimanjem analizira, samim tim jer ima i dodatnu vrijednost. Ne bježi sam od sebe i ne želi biti ono što nije.