Još jedno atmosferično-metal putovanje

Da, možda već naslov govori nešto o žanrovima, ali ljudi se već dugi niz godinama raspravljaju gdje smjestiti Isis. Ne, nisu neko čudo prirode koje zbilja ne možete baš nigdje smjestiti, ali odlučiti jesu li post-rock, post-metal, ambijentalni metal, sludge-hardcore ili tko-zna-što možda nema ni nekog smisla. Njihov peti konkretni album nastavlja njihovo putovanje kroz tužne trenutke post-apokaliptičnog plovljenja nebeskim prostranstvima.

Bend kojeg smo svi upoznali i počeli obožavati albumima “Oceanic” i “Panopticon”, prethodnim “In The Abscence Of The Truth” samo smo doveli do novog vremena i novog albuma. “Wavering Radiant” je sigurno njihov najkompleksniji album, ali bez straha – ne radi se o progresivnim kreveljenjima, već činjenici da im pjesme više ne traju 10-ak minuta sa 7 minuta ponavljanja, već 10-ak lijepo ispunjenih raznolikih minuta.

“Hall Of The Dead” i “Hand Of The Host” najbolje to pokazuju, jer se Turnerovom ponovno glasnom i žestokom vokalu pridružuju i divni duboki zvuci koji redovito prerastaju u široki crescendo. “20 Minutes / 40 Years” je stvar koju su, barem mislim, predstavili i prije izlaska albuma, za što su imali apsolutno pravo. Pravo post-nešto remek-djelo u kojem pokazuju i melodije pobjegle iz neke bajke i zajednički ritam cijeloga benda, što do sada od Isisa nismo čuli.

Opet je ovo album kojem, kao i svima do sada, treba dati priliku i nakon nekoliko slušanja shvatiti o kakvoj se muzici radi. Oni koji ih znaju, neće imati problema, a manje strpljivi na trenutke će opet pomisliti da se svaka stvar mogla skratiti barem za 30-40 %. Ali – to je Isis.

Bend koji bez iznimke skače na granici između idilične melodične ljepote i mračne glazbene tame (“Threshold Of Transformation“). Bend koji svaki spori dio strpljivo gradi i pretvara u uznemirujući zid riffova. Ovoga puta za to im je pomogao producent Joe Barresi (radio s Queens of the Stone Age i The Melvins), a na prvoj i četvrtoj stvari malo gitare i svojih prstiju im je posudio i stari znalac – Adam Jones iz Toola.

Isis svoje heavy-sludge-groove pjesme prezentira na način da svaki put utonemo u slušalice i slušamo kako se igraju s melodijama, dinamičnošću i svime što ide uz to i pored toga. Zato će uvijek biti jedan od najdražih bendova s dušom glazbe koja umiruje i uznemiruje s razmakom od svega nekoliko minuta. Vjerojatno većini nikad neće doseći velebni “Oceanic”, ali mislim da nas razočarati ne mogu nikada. Čak štoviše…