Odgađao sam pisati ovaj članak nekoliko puta. Teško je odabrati događaje kojih ima puno, a svaki od njih na ovaj ili onaj način pripadaju tvojoj priči. Isti ti događaji dogodili su se u određenom prostoru, pa je potrebno i na tome polju napraviti određenu selekciju. Mukotrpan posao. Mali grad, puno memorija. U mom slučaju većina tih memorija je “iz druge ruke“, no jedno je sigurno; Zagreb je, uz mogućnost proširenja na čitavu Hrvatsku, od svog osamostaljenja sve do danas, kao ona rijetka ploča u izdanju Jugotona ili pak Croatia Records. Pojavi se tu i tamo, no kada se pojavi, to obično bude od velikog značaja.
Kriptički uvod ne daje do znanja o čemu uopće govorim, ali ja jednostavno ne mogu ne započeti malu gradsku koncertnu antologiju bez pokoje filozofske misli. Sad kada možemo prijeći na meritum stvari, točnije na samu temu ovog članka, možemo o istome i reći nešto više. Ideja pisanja ovog teksta stigla je relativno nedavno, no potrebno znanje i pamćenje kako bi se dotična tema uopće mogla i obraditi, pristizalo je u epizodama, i to godinama. Koncerti u Zagrebu i njihova komplementarna alternativna glazbena scena imaju puno toga za reći onima koji zavire u “arhivu“, stoga hladnih glava i vrućih srca gledamo unatrag i kopamo iz najdubljeg naftalina koncerte sastava koji su u Zagreb tada došli kao N.N a nekoliko godina kasnije izašli kao grupe sa zvučnim imenom i prezimenom. Neki od njih koje ćemo spomenuti su već pri svom gostovanju imali određeni renome, no velika većina njih danas među ljubiteljima glazbe uživa puno jači ugled nego što je to bio slučaj tada.
Što se antologije koncertnog prostora tiče, odlučio sam se osvrnuti na dva kultna – KSET i Močvaru. Razlog nije nešto pretjeran, ali postoji određena doza mistike i romantike u oba slučaja. Kakve – pročitajte u zaključku. Također gotovo sigurno će stariji kroničari imati svašta za dodati na ovu listu, no u velu onoga što znam, pred vama je pregled gigova velikih prije nego što su to postali.
KSET
Možda i prvi klub u koji sam se prošvercao s lažnom “zelenom“ i prvi koji mi je mistificiran usmenom predajom njegovih starijih članova. Mislim, ovdje je svoje bitne korake napravio Mate Škugor, definitivno jedan od glavnih aktera i junaka naše priče. Razgovor s njim pročitajte uskoro. Vratimo se na KSET. Klub ima dugu i bogatu tradiciju dugu preko 40 godina, stoga bi bilo nemoguće pobrojati sve bitne nastupe u ovom klubu. Izbor je pao na eru ranih dvijetisućitih kada je kroz klub prošlo nekoliko bendova u strelovitom usponu.
Stoga za start, 2002. godina i tada još anonimni The Mars Volta. Ubrzo nakon raspada popularnog post-hardcore sastava At The Drive-In, Omar i Cedric su osnovali novi, tada još potpuno nerazvijeni projekt, a vjerojatno prva europska turneja je nekim čudom stala i na pozornici KSET-a. Društvo im je pravio podjednako kultni, ali ne toliko poznati Les Savy Fav. Voltu smo nakon toga gledali još jednom, ovoga puta u Močvari, ali o legendi Trnjanskog nasipa nešto kasnije. Žanrovski ponešto drugačiji, no podjednako bitni Baroness zajedno je s Torche 2006. godine zapalio publiku zvukovima koji će tek nekoliko godina kasnije prodrijeti do ušiju šireg slušateljstva. Dvije godine ranije na daskama koje studentima FER-a život znače našao se i Justin Broadrick. Tada još relativno anonimni ISIS je, zajedno s Jesu došao u Zagreb promovirati remek-djelo post-rock glazbe “Panopticon”. Dalo bi se do preksutra nabrajati kako je u KSET-u početkom dvijetisućitih dva puta nastupao Explosions in the Sky, da je klub rasprodao Kid Koala, a tu je i Julee Cruise, Lynchova muza, vokalistica velikog broja pjesama sa soundtracka za Twin Peaks.
Moj izbor za kraj ipak pada na britanskog grime umjetnika Skeptu. Danas internacionalno priznati izvođač 2006. godine nastupio je u ovom klubu u sklopu JabbaTon programa, a tada još nitko nije ni sanjao kako će upravo on postati sinonim za grime glazbu. Upad na koncert bio je simboličnih 25 kn. Kako bi ostali pošteni i dosljedni zatvorit ćemo KSET s The National. Već i vrapci na grani znaju, Matt i društvo su 2004. godine, pred pedesetak ljudi nastupali u klubu. Bila je to njihova prva europska turneja i prvo od mnogobrojnih u Hrvatskoj. Ako je vjerovati svjedocima, koncertu je svjedočilo 50 ljudi.
Sve ovo je jedan grubi, vrlo osobni izbor. KSET je puno više od nekoliko redaka i petnaestak spomenutih imena. KSET je, zbog svoje prostorne specifičnosti jedan od onih klubova koji nemaju pravi backstage, čija bina je publici “do koljena“, gdje se emocije velikom brzinom prenose s publike na izvođača i obratno. Klub dostojan opsežne monografije ostavlja još puno prostora za istraživanje, no moramo krenuti dalje i prisjetiti se ludnice iz Runjaninove ulice, točnije Trnjanskog nasipa.
MOČVARA
Močvara je svoje prve korake ostvarila u prostorima bivšeg Krivog Puta, odnosno današnjeg kluba H2O. Simbol alternativne kulture vrlo brzo je preselio na svoju sadašnju lokaciju, a napori njihova organizacijskog tima polako, ali sigurno su izgradili kult u kojem su neke od svojih najboljih svirki odsvirali sada veliki, a tada mali sastavi. Ipak, gorjelo je već u Runjaninovoj. Mitski koncert, možda i jedan od prvih kultnih u prostoru, održali su američki metalcore prvaci Converge. Tada još u potpunosti anonimni dečki s istoka SAD-a najavili su oluju agresivnog zvuka, a svi koji su pohodili njihove nastupe u Močvari 10 i 13 godina kasnije, znaju da je Converge institucija hardcore glazbe.
Nekoliko godina kasnije, 03.12.2002 na trnjanski nasip stigla je tada anonimna ekipa iz New Yorka. “U ruci“ su držali tada aktualni album Multi “Kontra Culti vs. Irony”, a nitko nije ni sanjao da će koncert Gogol Bordella biti početak jedne lijepe priče u nekoliko nastavaka. Koncert je već sada ocijenjen antologijskim, jedan od posjetitelja kaže sljedeće: “Osim što je bio jedan lik koji je radio u Močvari koji je ličio na pjevača jer je imao takve brkove. Pustio ga je na stage prvog i svi su mislili da je to vokal. i onda je on izašao nakon njega. Baš je bio dernek iskreno. Samo se ne sjećam je li to bilo prvi ili drugi put u Močvari.“
Za kraj, nešto zbilja posebno. Udruga za Razvoj Kulture, ekipa iza projekta Močvare, nije djelovala samo na gore navedenim prostorima. Također, nisu samo djelovali u Zagrebu. Crtica iz povijesti, koja egzistira jedino na zastarjelim mrežnim stranicama, tvrdi kako je američki Ignite nastupao 1996. godine u Kutini. Snimka ne postoji, no evo zvučnog dokaza.
Ignite je tada imao dva studijska albuma, a ekipa je samo tri godine prije toga svirala po podrumima Orange Countyja u Kaliforniji. Danas institucija punk rocka, tada anonimni i hrabri klinci koji su odlučili doći u “opasnu Hrvatsku“ svaka im čast.
Na kraju krajeva, zašto ova dva kluba? Prvi kao udruga studenata nastupao je spram publike iz entuzijazma. Isto su činili i u Močvari. U izuzetno nestabilnim vremenima, kada se na koncertima još uvijek moglo dobiti po “piksi“ od strane neke subkulture, živjela je jedna prava mala složna scena čiji rad je iznjedrio temelje za ono što se događa danas. Za mene možda jedna kuriozitetna crtica povijesti, za druge živa memorija. Da se ne zaboravi.
