Jedna od najboljih fora modernog gerilskog izdavaštva ne jamči i kvalitetu materijala

Vjerujem da su već mnogi pomalo zaboravili na momke iz Leedsa pod imenom Kaiser Chiefs, budući da se nisu previše javljali posljednjih sezona, pa je bilo krajnje vrijeme za novi album.

Radiohead s albumom “In Rainbows” mnogima je pomutio pamet, pa se istraživanje novih načina izdavanja vlastitog rada pomiče iz dana u dan. Foru ‘čujte, mi upravo objavljujemo album i objesili smo ga na Internet’ pokupili su i Kaiser Chiefs sa svojim novim ostvarenjem “The Future is Medieval“.

Da stvar bude još zanimljivija, svaki fan za sedam i pol funti može skinuti 20 pjesama od kojih deset može izabrati za vlastiti album koji potom može prodavati ostalim fanovima i pri tome zaraditi po funtu za svaki takav prodani album. Bravo majstori što ste se sjetili nečeg takvog, podosta kompliciranog, ali vrlo unikatnog i zanimljivog o čemu će mnogi iz glazbene industrije pričati. Kako je teško recenzirati ovaj album u bilo kojoj reduciranoj verziji, ovdje su u obzir uzete sve pjesme.

Iskreno, mišljenja sam da se bend potrošio već na svom prvom albumu “Employment“. Tada su bili svježi, imali nekoliko vrhunskih singlica, album je bio cjelovit bez nekih značajnijih podbačaja, stvorio se hype kojem je bend brzo podlegao, a iznenadna slava jako ih je pogodila jer kasnije više nisu uspijevali napraviti toliko dobre albume, a i sa singlicama su rjeđe pogađali (jedino “Ruby” možemo proglasiti pravim hitom).

Kada se podvuče crta, Kaiser Chiefsima je jednostavno trebao album “The Future is Medieval” i takva ideja oko njega, jer u normalnom izdanju svi bi i dalje ‘pokopavali’ bend i teško da bi mogli toliko uspješno odrađivati gaže kao što to rade, a imali smo i mi prilike to doživjeti dva puta.

Iznenađenja na albuma nema nikakvih… ili zapravo ima jer niti jedna pjesma ne iskače i ne može se reći da je to pjesma koja će ih izdignuti iz sivila. Sve je prepuno jeftinih synthova ’80-ih., refreni nisu upečatljivi (nitko se neće derati ništa slično poput ”Ruby, Ruby, Ruby, Rubeeee, aaaaaaa…”), pjesme su sasvim prosječne kao da je to skupina b-sideova… Možda se varam, možda treba mnogo više vremena da pjesme uđu u uho, ali ja ne znam kojih deset bih izabrao za svoj album, kad ne mogu izdvojiti niti tri-četiri koje mi se sviđaju.

Prevelika ujednačenost i sličnost među pjesama “The Future is Medieval” čini albumom (ili bolje rečeno skupom pjesama) kojega je podosta teško prožvakati na prvu, posebno ako volite ranije radove benda. Kaiser Chiefs nekad su bili vrlo zabavan bend, a sada zvuče kao da žele biti ozbiljni. Mnogo prerano su odrasli, nisu se dovoljno iživjeli jer s većim iskustvom došla bi i bolja inspiracija za skladanje.

Među najbolje komade albuma ubrajaju se one pjesme koje odskaču od synth špranci za koje je čvrsto zavezan “The Future is Medieval” ili one na kojima se vraćaju svojim korijenima. To u prvu ruku ide akustično-orkestralnu baladu “If You Will Have Me“, odnosno čisto kaiserchiefovsku “Problem Solved“.

Ovo im je možda i bila jedna od posljednjih šansi da se vrate na tron britpop indie rocka, a olako su ju propustili kroz ruke. Prolazeći kroz sve pjesme jasno se uočava manjak ideja koje pokušavaju zakamuflirati prejeftinim synth trikovima što teško može proći. Možda uživo pjesme zvuče bolje, ali ovako na albumu, sve je to prejadno…