Simon Rix (Kaiser Chiefs): “S albumom Stay Together želimo izaći iz komforne zone”

Leonora Bedić
1479

Dvije godine nakon protestnog albuma “Education, Education, Education & War“, Kaiser Chiefs napokon imaju novo, šesto po redu izdanje.

Novi album nosi naziv “Stay Together“, službeno je izašao 7. listopada, a već su ga predstavili singlovi “Parachute” i “Hole In My Soul”.Bend se s njim odmaknuo od svega onoga što je prije radio, o čemu smo razgovarali s basistom Simonom Rixom, inače već nam poznatim sugovornikom od prije osam godina povodom njihovog drugog zagrebačkog nastupa.Za početak, čestitam na novom albumu “Stay Together”. Smatraš li da Kaiser Chiefs s ovim albumom zapravo koračaju u potpuno novom smjeru?
Hvala ti. Pa zapravo svakoga puta kada bismo radili na novom albumu, a ovo nam je sad šesti po redu album, uvijek se trudimo isprobati nešto novo. Često se ti koraci koje radimo čine dosta veliki. Drugačiji smo, ali ne baš toliko različiti. Posljednji album je bio dosta uspješan, tako da smo se prema ovom postavili kao pred velikim izazovom. Željeli smo napraviti nešto bitno drugačije što će ljudi primjetiti.Jako mi se sviđa album, mislim da su pjesme jako dobre i da je prilično popastičan, iako smo uvijek bili malo popastični, od samih početaka. Ima više syntheva, ali i nešto manje gitara. To smo htjeli s ovim albumom, tako smo se osjećali i u glazbenom pogledu to je ono što nas trenutno zanima. Jako sam ponosan na njega, ali ne znam hoće li tako biti u budućnosti, ili samo s ovim albumom, ako me razumiješ.Ali opet, moglo bi se reći da je ipak u pitanju nova era?
Da, iako je već s posljednjim albumom krenula ta nova era, jer smo imali novoga člana, i bili entuzijastični na drugačiji način. Mislim da smo se vratili tamo gdje smo i inače bili, u bendovskim okvirima, jer smo prije toga na neki način krenuli krivim smjerom i izgubili fokus.

S novim albumom smo se ponovno vratili u igru. Nismo htjeli imati samo radiofonične pjesme, željeli smo imati pjesme s kojima možemo putovati po Europi i svirati na festivalima. To nam je bilo u glavama. Iako je riječ o kontinuitetu mislim da je u pitanju potpuno novi zvuk.

Muziku podržava

Ovo je možda čak i vaš najplesniji album?
Da. S ovim albumom smo željeli izaći iz naše komforne zone. Željeli smo nešto drugačije, nešto što će nam predstavljati izazov i u studiju. Obično smo radili s producentima koje smo poznavali od prije ili bismo našli nekoga tko je producirao bend koji nam se sviđa ili radio na albumu koji jako volimo.

Ovoga puta smo radili s tipom koji je najpoznatiji po tome što je producirao ženske pop grupe. Činio nam se kao idealna osoba za ovo, svidio nam se. Iznio je dosta novih ideja i tehnika koje smo upotrijebili, odnosno stvari koje do tada nikada prije nismo imali prilike iskusiti. Sa šestim albumom, i u skoro 20 godina koliko si dio Kaiser Chiefsa, jednostavno moraš prolaziti kroz nova iskustva, jer ti u suprotnom može dosaditi. Čak i najbolji posao na svijetu ti može dosaditi ako radiš istu stvar svakoga dana.

Spomenuo si novoga producenta, Briana Higginsa. Što vam je još bilo posebno u radu s njim i općenito u pristupu?
S ovim albumom smo htjeli potaknuti ljude na ples, ili da barem napravimo pjesme koje imaju malo više groovea. Brian je imao drugačije ideje o tome kako napisati i producirati pjesme. Cilj je bio uhvatiti tu magiju, raditi na njoj i pretvoriti je u pjesme. Iako je album produciran na pop način, puno toga što sviramo, od mojih dionica na basu, gitarskih dijelova i bubnjanja, smo zapravo mi u trenutku zajedničkog sviranja u prostoriji, na što se nadovezalo sve ostalo.

Mislim da je ovaj naš album kao stvoren za izvođenje uživo, a u usporedbi s ostalim albumima moguće čak i u najvećoj mjeri, iz razloga što je prepun groovea i energije. Brian nam je dopustio tu slobodu da samo jammamo i radimo ono što nam se sviđa. Kao basist, osobno se ne moram pretjerano brinuti oko aranžmana, samo oko sviranja basa i pisanja dobre glazbe. S ostalim stvarima se pozabavimo tek kasnije, što smo i ovoga puta napravili. Bavimo se pisanjem glazbe, tekstova i melodija, sve dok ne dobijemo stotinu ideja, nakon čega izaberemo najboljih 10 i pretočimo ih u pjesme.

Već s novim singlom “Parachute” dalo se zapaziti da je u pitanju ljubavna pjesma, prva nakon “Ruby”. Kako to da ste se odlučili na ljubavnu tematiku nakon protestne glazbe na posljednjem albumu “Education, Education Education, War”?
Ricky piše pjesme, a s ovim albumom cijeli bend se našao pred novim izazovom. Ricky je došao do zaključka da je u pitanju tema kojoj se nikada nismo dovoljno posvetili. Svega par naših pjesama je o ljubavi, “Ruby” i stvari poput “Everyday I Love You Less And Less”, ali ona nije na pozitivan način. Ricky je zbog toga odlučio pisati o vezama. Većina pjesama koje čuješ na radiju su ljubavne, zato smo i mi odlučili probati i s tim. I eto, napravili smo to. Kad napišeš pjesmu o nečemu jako osobnom, često ima zaista posebno značenje.

Imali smo i protestni album, anti-ratni album, s tom tematikom će se svi složiti jer živimo u svijetu gdje svi misle da je rat nešto loše. Dok s druge strane, pisati o ljubavi i vezama je puno teže. Ako uspiješ pisati o tome, povezuješ se s mnogo ljudi. Govorimo o tome da je bolje izdržati kroz neke stvari u vezi nego samo pobjeći. Iako se to odnosi na muško-ženske odnose, može se odnositi i na bend na svim razinama. Ipak je svatko od nas samo čovjek. Govori o ljubavi, ali u isto vrijeme i o životu i o tome kako biti čovjek.

Publika je već imala priliku čuti nekoliko novih pjesama u live okruženju. Kako reagiraju na njih, u usporedbi sa starim, popularnim stvarima kao što su “I Predict A Riot” ili “Ruby”?
Snimili smo album u travnju i mislili smo da će izaći već preko ljeta. Preko ljeta smo nastupali s nekim novim pjesmama, a ljudi su ih znali jer su već neke imali prilike čuti na radiju. Netko je došao na ideju da bismo ga trebali objaviti 7. listopada. Bilo bi čudno da izvodimo pjesme koje nitko ne zna. Obično se dogodi da ih moraš sakriti u set i svirati, pa pomisle “Oh to je nova, ali nema veze, poslušat ću je”.

Ali ovoga puta, naročito s novim pjesmama kao što su “Parachute” i “Hole In My Soul”, ljudi bi istog trena pjevali čim bismo ih počeli svirati, unatoč činjenici da ih nikada prije nisu čuli. Zbog toga smo jako ponosni. Kad smo prvi puta izvodili “Ruby” nitko zapravo nije reagirao, nismo sigurni što je to bilo. Ali oko ovih pjesama reakcije su zaista nevjerojatne, a očekujemo da će biti još bolje. Sada kada ih svi čuju moći ćemo i svirati više njih uživo.

A što se tiče nastupa, najavili ste i ‘Stay Together’ Arena Tour, planirate li možda ponovno posjetiti Hrvatsku? Sad je ipak prošlo 8 godina otkako ste posljednji put bili kod nas…
Voljeli bismo. Najdraža stvar nam je svirati pred fanovima, pred ljudima kojima se sviđamo. U pravilu Kaiser Chiefs će svirati bilo gdje, ali se nadamo da će i Hrvatska doći opet na red.

I još jedna stvar, s obzirom da je puno vozikanja u videu za novu pjesmu “Hole In My Soul”, jeste li se napokon odlučili tko je najbolji vozač u Kaiser Chiefs? (smijeh)
Ne, još se svađamo zbog toga. Ali mislim da svatko za sebe misli da je najbolji vozač (smijeh).

Muziku podržava