Kaiser Chiefs: Gore od prošlog albuma nije moglo

Nakon suđenja u jednom od mnogobrojnih glazbenih showova, Ricky je očito postao prepoznatljivi široj publici, pa je i svoj bend odlučio okrenuti prema široj masi što je rezultiralo onim smećem nazvanim “Stay Together”. Dobra vijest za Kaiser Chiefse i njihove fanove – gore od toga se ne može. “Duck” to i potvrđuje.

Ne znam što misliti o bendovima koji zalutaju negdje, pa se nakon loše odrađenog posla odmah vrate u ‘komfornu zonu’. Najčešće to zna biti manjak ideja i imaginacije, a kad pogledamo cijelu karijeru Kaiser Chiefsa, jasno je da im je i danas preveliko breme uspjeh prvijenca, a nakon toga i uspjeh pjesme “Ruby”. Ono što je potom slijedilo bio je pokušaj kopiranja tih pjesama, pa odlazak u jače synth vode, pa je došao i taj ljiga pop album… Ponavljam rečenicu od malo prije – to je sigurno manjak ideje i imaginacije.

Slažem se da bendovi ne trebaju stalno ponavljati jedno te isto jer tako vrlo lako dosade. Ipak, ono što rade Kaiser Chiefsi jasno dokazuje da oni više ne znaju kojoj publici se obraćaju. Na svu sreću, “Employment” + “Ruby” i dalje žive (da malo parafraziram ‘živjet će vječno’), pa nova izdanja i dalje bude zanimanje kod određenog dijela populacije, samo je pitanje koliko će dugo to trajati. Prije par sezona mogli smo vidjeti potpuni debakl njihovih suvremenika prilikom gostovanja u Zagrebu. Prije ili kasnije doći ćemo do pitanja ‘a koga to više uopće zanima?’. Kad su bili na vrhuncu, vidjeli smo ih nekoliko puta u Zagrebu u jako dobrim izdanjima, a sada sumnjam da bi polučili podjednak interes publike kao tada. I to je potpuno zasluženo, jer to više nije isti bend.

Kao što sam već rekao, gore od “Stay Together” se ne može. Barem se tome nadam, iako su Kaiser Chiefsi već i ranije nekoliko puta razočarali. “Duck” je jedan album koji igra na sigurno, nešto što je svakako logičnije od albuma “Stay Together”. To je negdje na razmeđi čiste pop glazbe i svojih korijena u indie rocku. Znači, baza su i dalje gitare i synth, ali sve je poprilično melodiozno i neobvezujuće, bez neke želje za višim smislom, tek pjesme koje kao da su rađene isključivo za radijski eter nekog komercijalnog radija. I, vjerujete li ili ne, Kaiser Chiefs se u tom teritoriju sasvim solidno drže. Daleko je to od njihovih početnih radova, teško da ćemo o ovom albumu ikad više pričati, ali “Duck” je upravo onakav album kakav Kajzerima treba u ovom trenutku.

Zbog nogometnog ludila svake druge godine, ne čudi pomalo iznenadni uspjeh pjesme koja ima vrlo simboličan naziv “Coming Home”, a ove pjesme su nekako logičan sljedbenik toga, iako i na ovom albumu ima synth pizdarija koje je bolje preskočiti. U prvom redu, to bih rekao za “Record Collection” koju preporučam da jednostavno preskočite. Ostatak je više manje slušljiv, iako ponavljam, ovo je sasvim neki drugi bend u odnosu na njihove početke, bend komercijalnijeg zvuka koji želi biti šabloniziran i popularan, a ne da svojim stavom ruši barijere.

Album otvara “People Know How to Love One Another” koja pokazuje da bend i dalje može pogoditi hitoidnu pjesmu koja brzo uđe u uho. O banalnosti stihova bi mogli raspravljati, ali upravo su oni jedni od glavnih motiva za taj neki pozitivan moment cijelog singla.

Takvih pjesama koje sjedaju na prvu na albumu više nema, iako ih je vrlo lako moglo biti, jer posebno one pred kraj albuma imaju dinamiku koja je potrebna za hit. Da su na primjer “Lucky Shirt” i “Electric Heart” snimili prije 10-15 godina s onakvim stavom, vjerujem da bi te pjesme vrlo lako mogle postati hitovi i standardi benda, a ovako su zakopane u drugoj polovici albuma. S druge strane, ako trebamo ljetni hit, moj izbor za sljedeći singl bi svakako bila “Northern Holiday”, šarmantna pjesma koja odiše ljetnim štimungom i pop zvukom ’80ih.

“Stay Together” je bio prekretnica, to je sasvim jasno, pa se nadam da se više neće toliko slizati s ljigavom pop glazbom kao tad. Koliko god “Duck” nije savršen album, toliko je zabavan pop album s nekoliko pjesama koje pokazuju da za Kajzere ipak ima nade. Ne, više nemaju tu energiju pjevanja ljubavnih anti-balada, ali su sasvim solidni u skladanju pop pjesama, pjesmica i pjesmuljaka. U svakom slučaju, bolji su i zabavniji od recimo The Kooksa, kako god se stvar okrene.