Je li sve prosječno danas u Britaniji?

Prije dvije godine simpatični dječaci iz Leedsa – Kaiser Chiefs – složili su prvijenac “Employment” na kojem su nanizali nekoliko prvoklasnih post brit-pop hitova. Pjesme poput “Everyday I Love You Less And Less” (koja je jedna od najboljih anti-ljubavnih pjesama koje sam ikad čuo), “Oh My God” ili nabrijane “I Predict A Riot” (koju smatram jednim od singlova godine u 2005.) pjevušili smo cijelo vrijeme, htjeli ili nehtjeli to priznati.

To nije moglo nikako proći nezapaženo u Britaniji, pa su ubrzo proglašeni kao jedan od ‘najbritanskijih’ bendova, a zatim su uslijedile i mnoge druge nagrade od kojih se ističu prošlogodišnji Brit Awardsi gdje su pomeli cijelu konkurenciju. Dobili su ‘Britse’ u kategorijama za britanske rockere, live izvođače i najbolju grupu, a taj prvijenac nagradio je i nezaobilani NME s nagradom za najbolji album uz najbolje odjevenog Rickya Wilsona.

Na ovakvim hvalospjevima bilo je teško nastaviti dalje, a da ne razočaraju sve koje su oduševili prvijencem. Od početka prošle godine počeli su pisati nove pjesme. Kada su smatrali da imaju dovoljno materijala, zatvorili su se u tipično englesko selo Berkshire i danonoćno radili u studiu na finaliziranju pjesama. Najveću pomoć su imali u producentu Stephenu Streetu koji im je moderno obojio pjesme i dao im prepoznatljiv štih.

U ekskluzivnom intervjuu rekli su da ne vjeruju da išta može biti briljatno ili jako loše, da je sve više-manje prosječno. To su i opjevali u pjesmi “Everything Is Average Nowadays“, a čini mi se da se ta fraza vuče tijekom cijelog albuma jer su na ovom albumu izgubili ponešto šarma i zanimljivosti i nekako se navukli na sivilo prosjeka. Ipak nije sve tako crno jer i dalje znaju isporučiti prave pjesme koje ćemo neprestano slušati ove godine.

Kaiser Chiefsi se nisu pokušavali zamaskirati na ovom albumu, nego su nastavili tamo gdje su stali s prvijencem, po bespućima modernog brit-popa pomiješanog s karakterističnim soundom benda. Kao i na “Employmentu”, tako se i na “Yours Truly, Angry Mob” mogu čuti zvuci bendova poput Oasis, Blur i Supergrass, sve odreda britanskih velikana ’90-ih.

Prvi singl s albuma “Ruby“, ujedno ga i otvara, je pjesma koja će imati sličan himnički utjecaj kao i većina s prvijenca, idealna za ljetne open-air koncerte na kojima će svi zajedno pjevati vrlo lagani pripjev u kojem se ponavlja nekoliko riječi zaredom poput “Ruby, Ruby, Ruby”… Uvodni žestoki rif i ‘feel-good’ atmosfera su samo još dodatni plusevi za ovu skladbu, a govori o nesretnoj ljubavi (“Could it be, could it be that you’re joking with me/And you don’t really see you with me“)…

“The Angry Mob” pokazuje reakciju na tabloide koji često znaju iskriviti neku vijest, pa se mnogi ‘nahuškaju’ i bespotrebno postanu ljuta masa koja je spremna nekog linčovati. Najavili su da bi ta pjesma trebala biti prekretnica na albumu, ali po mojem viđenju, tek je jedna od mnogih, a draž joj daje što nema pravi pripjev i promjena ritma na samom kraju u kojima grupno pjevaju “We are the angry mob/We read the papers everyday day/We like who like/We hate who we hate/But we’re also easily swayed“.

Pjesma koja će zasigurno većini biti među omiljenima je “Love Is Not A Competition (But I’m Winning)“, lagana pjesmica vođena akustičnom gitarom s tek ponekim dodacima kojima podsjećaju na legendarne The Smithse.

Slične atmosfere je i “I Can Do Without You“, ali ona ipak podsjeća na novije radove Morrisseya, a u njoj su i jedni od najljepših stihova na albumu “I can do it, I can do it, I can do it without you, but it would’t be very good“.

“Everything Is Average Nowadays” je najveselija pjesma na albumu s najpjevnijim refrenom te može i ‘mrtvog’ oraspoložiti. Tekst ipak ne prati življu melodiju (“Now you say it’s getting better/But I don’t really see the signs“), ali cjelokupna atmosfera diže pjesmu daleko iznad prosjeka, makar naslov sugerira drugačije.

Tako su Kaiser Chiefs ponovno napravili pravi britanski album na kojeg će se napaliti mnoštvo s Otoka, dok će drugdje ipak malo kaskati. To prvenstveno mislim radi osjećaja da ipak nisu sklopili toliko iznimnih pjesama kao na debiju, ali dobra atmosfera tijekom cijelog albuma se osjeća što je zasigurno pozitivno.

U laganijim pjesmama su jaki, ali u žeščim im ‘fali mesa’ pa one zvuče dosta slabije od “I Predict A Riot” ili “Na Na Na Na Naa” koje su razvaljivale na prvu. Svakim slušanjem uočavam sve više stvari koje su mogli bolje učiniti na ovom albumu da bi on bio još prihvatljiviji i slušljiviji.

I ovako nije loše, ali ipak sam očekivao mnogo više od simpatičnih momaka iz Leedsa. Plan, radi kojeg su osnovali bend, im je bio nastupiti na lokalnom festivalu, a sada bez problema mogu biti headlineri. Uspjeli su u svojoj namjeri, a usput i zabavljaju nas, pa što ćeš više tražiti, ako su svi sretni i zadovoljni.

Velika prašina je ponovno dignuta, te vrijedi provjeriti o čemu se radi jer Kaiser Chiefsi to zaslužuju, a “Yours Truly, Angry Mob” je sasvim solidan album, ali ne i vrlo dobar kao prvijenac.