Izumrla vrsta u futurističkom ozračju

U eri kad smo sa svih strana bombardirani famoznom hipsterštinom, pojavljuje se projekt krajnje iritantnog imena Totally Enormous Extinct Dinosaurs (odmah na početku, neka vas ne zbuni pluralna sugestija u imenu jer ovo je – od glave do repa – ‘one-man’ projekt).

Međutim, ponekad ako se sami ne potrudimo zagrepsti ispod površine, ostajemo zakinuti za jedno interesantno, novo slušateljsko iskustvo. A kako iritacija, na sreću, počiva isključivo na imenu – nastupnički album (uključujući i istoimeni singl) naziva “Trouble” predstavlja vrsno ‘arheološko’ otkriće.Iako trenutačna ‘nevolja’ možda leži u tome kako će ovaj mladi elektro-zanesenjak u očima mnogih ostati zapažen isključivo kao još jedno ‘razmaženo’ čudo od djeteta, poneseno trenutkom i sklono ekstravagantnom pretjerivanju (u sklopu nedavnog natječaja za izradu novog modela šešira – ili kako Totally Enormous Extinct Dinosaurs preferira – ‘headpiece’, na ljestvici visokoplasiranih finalista našla se i Zagrepčanka Tea Jesensky). Naglasak definitivno počiva na duhovitom imidžu u smjeru ‘ludog šeširdžije’, koji preferira dinosaurske kostime za dječje rođendanske proslave, što odaje dojam crtićke neozbiljnosti.No muzički gledano, TEED-ova kostimirana djetinjavost predstavlja poželjan moment šašavosti u sintezi jednako uvrnutih, zabavnih plesnih rješenja, koja su istovremeno neodoljivo radiofonična i ‘odbojno’ avangardna. Ovdje izvire podosta ugodnih podsjetnika na nešto što su svojim radom davno započeli velikani poput Grahama Masseya, Andya Weatheralla, Nellea Hoopera, Marka Bella, Coldcut , Kevina Saundersona ili The Fon Force.Na ovitku ploče susrećemo se s pogledom mladca zarobljenog u raljama svoje kompleksne šeširne instalacije (iza koje dotični kao da (ne)vješto skriva manjak samopouzdanja), čime idejno pak nije daleko ni od jednako prenaglašenih, ‘cover-art’ modnih igrarenja Björk. Na slučajnom otkriću ‘totalno golemih izumrlih dinosaura’ (prema riječima samog Orlanda Higginbottoma, ideja za naziv njegovog projekta proizlazi iz zasićenja hip-hop i jungle scenom) imam zahvaliti slučajnim preslušavanjem jedne od rijetkih glazbenih radio-emisija, čiji urednik, ponesen osobnim dobrim ukusom, redovito podsjeća na stare i predstavlja aktualne novitete popularne i underground scene. Riječ je o “Trezoru” koji na drugom programu Hrvatskog radija uređuje i vodi Bernard Cvek. Emisija doduše zahtjeva od slušatelja budne uši tijekom cijele noći – tako da ukoliko ste izdržljivi, vrijedi biti strpljiv i slušati jer iznenađenja iz tjedna u tjedan ne manjka.

Zaintrigiran pjesmom “Trouble” koju je Cvek predstavio u svojoj emisiji, krenuo sam malo istraživati, no nakon prvotnog oduševljenja uvjetovanog spomenutim singlom, elan je lagano popustio – ispalo je kako u tom svom nastupnom kreativnom zanosu, mladi Orlando Higginbottom previše luta kroz tipična klupsko-remikserska bespuća (među ostalima, do neprepoznatljivosti je izmasakrirao i vječito nametnutu Lady Gagu, za što mu, doduše, skidam kapu).

Originalne verzije pjesama “Dream On”, “The Garden”, “Trouble” ili “Tapes & Money” respektabilna su djela aktualnog elektronskog plesnog podneblja, međutim izvjesna serija remikseva tih istih pjesama zvuči uglavnom kao suhoparno čekićanje za potrebe dodatnog klupskog nabrijavanja. Stoga sam vrlo brzo odustao od istraživanja singl-izdanja TEED-a i odlučio pričekati ovaj, po svemu sudeći, punokrvniji album – koji obuhvaća gotovo sve prvotne originalne verzije navedenih singlova, u konzistentnijoj cjelini autentičnih pogodaka, njih ukupno 14. Rezultat je ukusna bombonijera koja osvaja ušno nepce – prepuna umjereno nabrijane, prigodno egzotične atmosfere i pozitivne energije, uz dašak introspektivne melankolije. Maksimalna pažnja pružena je detaljima utopljenim u žitku produkcijsku masu – plesni album u kojem se može uživati i sa slušalicama na ušima.

Jedna od glavnih odlika ovog albuma, svakako je i nenametljiv, uhu prijazan, sjetan vokal. Kritičari vidno uspoređuju Higginbottomov pjev s Alexisom Taylorom iz Hot Chip – što možda i nije neka slučajnost, budući da su radovi TEED-a proizašli iz izvjesne bliskosti s navedenom grupom (prvotno su objavljivani pod okriljem etikete Greco-Roman, čiji je jedan od pokretača upravo Joe Goddard, Hot Chipov multiinstrumentalist).

Totally Enormous Extinct Dinosaurs do izražaja je došao kroz DJ-program underground-soundclash žurki, organiziranih od strane spomenute Greco-Roman Soundsystem ekipe (uz Goddarda, čine je Alex Full Nelson, Ross Allen, Raf Daddy i Dom Mentsch). Skloni poliritmiji i melodičkim varijacijama, i TEED i Hot Chip s muzičkog stajališta definitivno dijele izvjesne parametre – lagano bliske radu kultne četvorke Talking Heads: u odličnoj temi “Shimmer“, TEED se svojim afro-lutanjem dotiče ideja poput “The Great Curve”, dok kroz “Panpipes” i “Garden” odjekuje razigranost jednih Tom Tom Club. U skladu s time, Orlandov pjev zgodno je promatrati iz čujnog kuta smirenijeg Davida Byrnea, a nije naodmet ni pjevačka usporedba s odličnim Howardom Rigbergom, poznatijim pod pseudonimom My Robot Friend.

Dodatni plus je što su sve pjesme na ovoj ploči cjelovite, nema bezličnog, često nametnutog ‘fade-out’ manevriranja kroz sadržaj. Iako se album prema kraju pretvara u sneno-plesni zamor (ponajviše zbog sklonosti autora istovjetnim vokalnim aranžmanima kroz većinu pjesama, u kojima zvuči pomalo odsutno i nezainteresirano), međutim to i nije neka zamjerka već više preporuka kako je “Trouble”, ovisno o raspoloženju, možda bolje preslušavati u manjim segmentima.

Ostaje jedino čimbenik vremena koje će pokazati da “Trouble” nije tek početničko iskušavanje sreće s neodoljivo plesnim sadržajem, prije nego i TEED eventualno proguta ‘crni oblak’ glazbeno-industrijske mas-eksploatacije. Do tada uživajmo u plesnim ‘nedaćama’ koje donosi jedan zasluženi debi album.

Nije da njime pokreće revoluciju, išta drugačiju od silnih Digitalism, Justice, Hot Chip, The Presets ili Simian Mobile Disco varijanti, ali Higginbotom, odn. TEED – barem u ovom trenutku, čini kremu novije glazbeno-plesne reprezentacije koja obećava svojim stvaralačkim šarmom. No dalje ovisi hoće li nastaviti kvalitetno razvijati svoju muzičku personu ili će u sljedećoj epizodi pokleknuti “nevolji” koju si je u ovom trenutku, sam zakuhao.