Ipak samo prosječan punk album

Nakon nedavnog recenziranja kompilacijskog albuma za naše tržište “10 Songs“, u ruke mi je došao i novi album grupe V-Punk nazvan “Total Kaputt“. Na njemu se nisu ništa promijenili, i dalje su sirovi, žestoki, jednostavni, troakordni punkeri pod velikim utjecajem punk bogova The Ramonesa.

Koliko su The Ramonesi utjecajni, ne moram previše pričati, a sam V-Punk je pokazao koliko su im oni značili u njihovom glazbenom razvoju, pa su ovdje, pred kraj albuma i obradili nekoliko njihovih pjesma. Osim njih, na “Total Kaputt” su ‘ugostili’ i prerade Violatersa, Chelseaa i Residenta 77.

Glavna zamjerka ovom albumu bio bi njemački jezik koji malo boli za uho, ali to je njihova odluka, koju su donijeli još 2000. pa se nemamo pravo previše buniti, jer im je nakon te odluke ponovno krenulo. Ovaj album bi trebao održati bend na životu, ali po kvaliteti ipak nije na dostojnoj visini, pa možda i neće polučiti željeni uspjeh.

I dalje glavni i jedini pjesmopisac u bendu je Željko Topić, koji je napisao sve skladbe osim ovih ‘posuđenih’, ali je i njemu izgleda malo ponestalo ideja. Većina pjesama je uklopljena u standardne punk forme kojih smo se već naslušali napretek, a malo njih ima jako zaraznu melodiju koja bi je izdigla iznad prosjeka.

Na “10 Songs” su bile pjesme “Total Kaputt”, “Bang-Bang“, “Untergrund” i “No Place to Run“, koje su onako, prosječne, bez nekih pretjeranih emotivnih dostignuća, a i dalje tvrdim da je naslovna “Total Kaputt” najzanimljivija među njima. U odnosu na druge pjesme, ove su ipak nešto bolje, što još više pojačava dojam zasićenja kod V-Punka.

Već spomenuti The Ramones ‘medley’ započinje sa “Susy is Headbanger“, koja zvuči vrlo pijano, nastavlja s “Let’s Dance” koja je vrlo slična, ali ipak nešto bolja, “Blitz Krieg Bop” je uvijek dobra, u bilo kojoj verziji, pa tako i kod V-Punka, a s “Do You Wanna Dance” cijela priča o The Ramonesima završava. Zamjerka ovom dijelu albuma je (osim toga što uopće nije originalan) što je urađen u jednom komadu pa sve pjesme zvuče gotovo jednako, što svakako ne može biti pozitivna stvar.

Od ostalih pjesama istaknuo bih još “We Dare” (grupe Chelsea), u kojoj su na brzi bubanj ritam nalijepili solidnu vokalnu izvedbu i povremene gitarske solaže, a svidjela mi se i njihova nešto lakša “Krieger“.

Nakon toliko godina čekanja, očekivao bi se mnogo bolji i nadasve zreliji album od ovog iskusnog benda, ali izgleda da su poklekli manjku inpiracije, zbog čega su i ‘posudili’ polovicu albuma od prijašnjih punk velikana. Željko Topić i njegova benda zaslužuju veći respekt zbog svojih prijašnjih radova, ali, nažalost, ne mogu reći da su i s “Total Kaputt” uspjeli.

Ipak, imaju oni brdo odličnih pjesama na svojem repertoaru pa vjerujem da će se svidjeti našoj publici, a tako će i mnogo lakše prebroditi nešto lošiji studijski uradak. Za V-Punk je bitno da imaju odličnu svirku uživo, a vjerujem da će svojom kratkom turnejom uspjeti vratiti nadu hrvatskim fanovima da punk još uvijek nije mrtav, makar naši glavni idoli ‘glavom bez obzira’ bježe od njega.